Kako za trideset sekundi zaraditi od 2 do 8 tisuća eura

Rene Bitorajac, Borko Perić, Jadranka Đokić, Leona Paraminski, Ana Begić, Dušan Bućan, Davor Dretar Drele... samo su neka od imena koja u posljednje vrijeme češće vidimo u reklamama nego u glumačkim ulogama. Ponekad do te mjere da ih dobar dio publike poistovjećuje s ulogom koju imaju kao zaštitno lice kampanje, a ne s onim što zapravo jesu

I dok se već renomirani glumci mogu pohvaliti honorarima i preko desetak tisuća eura, oni početnici i amateri moraju se zadovoljiti s mnogo manje. Honorari poznatih glumaca, sportaša ili pjevača, dosežu i iznad 100.000 kuna, a unatoč krizi se nisu mnogo promijenili. Ipak, prosječne su zarade padale, pa su ti iznosi uglavnom oko četiri ili pet tisuća eura.

Cijena angažmana, primjerice glumca u reklami, ovisi o puno faktora - od toga koliko je poznat do količine izrečenog teksta ili pojavljivanja. Iz pouzdanih izvora doznajemo kako se honorari glumaca kreću u rasponu od dvije do osam tisuća eura, a rijetki su oni koji će pristati na manje. No, koliko iznos zavisi o kvaliteti i imidžu koji glumac ima u javnosti, cijena angažmana ovisi i o kompaniji koja radi reklamu. Tako doznajemo da se honorari tvrtki poput Zagrebačke pivovare, banaka ili Leda kreću čak između 8000 i 15.000 eura no ni u Zagrebačkoj pivovari ni u agenciji Unex koja je radila kampanju za Ledo takve navode ne žele komentirati, jer su honorari poslovna tajna. Honorare, očekivano, ne žele komentirati ni u B.netu, no iz pouzdanih izvora saznajemo da su glumci za angažman u njihovoj kampanji zaradili pet do šest tisuća eura, dok su nogometaši honorar od desetak tisuća eura darovali u dobrotvorne svrhe. Trenutno najveću glumačku utakmicu na hrvatskom marketinškom tržištu igraju hrvatske pivovare. Tako je Borka Perića, glumca koji je kazališnoj publici dobro poznat, većina javnosti upoznala preko uloge Karla u kampanji Karlovačke pivovare u kojoj glumi zajedno sa Stjepanom Perićem i Matijom Jakšekovićem.

Glumica Ana Begić i Dušan Bućan postali su zaštitna lica Pan piva dok su Rene Bitorajac, Davor Dretar Drele, Mario Petreković i Mladen Badovinac glumili za Ožujsko pivo. Njihovi angažmani, procjenjuje se, stajali su između četiri i osam tisuća eura. Ne postoje određena pravila honoriranja, ali naravno da status ‘zvijezde’ glumcu automatski diže cijenu. Iz grupe ‘najbolje plaćenih’ tako se izdvojio Rene Bitorajac koji je za angažman u reklami uspio dobiti najveći honorar. Tako je za jednu kampanju bio plaćen između 100 i 150.000 kuna. Ipak, i Reneov honorar neusporediv je s honorarom koji je za reklamu dobila, kako je zovu, jedina zvijezda u Hrvata - Severina. Tako se pisalo da je Severina prošle godine za reklamu kompanije Petrol dobila honorar od čak 400 tisuća kuna. Može se dakle ustvrditi da je Severina jedna od rijetkih, ako ne i jedina hrvatska pjevačica koja je od svog imena napravila brend, a jako dobro zna kako ga i unovčiti. Iako gotovo nitko neće otkriti svotu za koju je pristao raditi reklamu, što je razumljivo, jer je vezan ugovorom koji ga obvezuje na poslovnu tajnu, većina glumaca priznat će da bi radije da ih se prepozna po nekim drugim, scenskim dostignućima.

Ponekad takav angažman za njih može biti dvosjekli mač, jer postoji mogućnost da će zbog uloge u reklami biti karaktertno obilježeni. Osim toga ugovorom ih se obvezuje da ne smiju raditi za konkurenciju ili slične kompanije što im dodatno sužava prostor za daljnji rad. Zato je u honoriranju ponekad presudno i to je li reklama napravljena za domaće ili strano tržište pa će na domaćem tržištu glumci zahtijevati veći honorar. Ipak, osim što su dobra prilika za zaradu, većina uloga u reklamama ipak ih vodi do niza drugih angažmana i u puno slučajeva, pogotovo za manje poznate, znači pomak u karijeri. Zanimljivo je zapravo, kako nam kažu u agencijama, da za angažman u reklami ponekad puno više novca traže manje poznati nego oni koji su etabliraniji, no najčešće ga ne dobiju. Izvođač najčešće ugovor ni ne potpisuje s tvrtkom za koju snima reklamu već s agencijom koja uzima proviziju, pa je i honorar manji nego što bi bio da ga isplaćuju tvrtke. Tvrtke imaju već određeni budžet pa će često uzeti manje poznate glumce ili manje njih kako bi uštedjeli. Ipak, postoje i one koje imaju viziju koga žele u reklami i u tome inzistiraju pa se ponekad mora štedjeti na produkciji reklame kako se ne bi premašio budžet.I dok na koncu glumci ipak zadovoljno trljaju ruke nakon što za dan ili dva dana snimanja zarade i prosječnu godišnju plaću, manekeni, modeli, statisti i ostali anonimci ne mogu se nadati ni približno velikom honoraru.

Tako će rijetko tko od njih dobiti tisuću eura, a cijene se uglavnom kreću oko tisuću kuna pa i manje. Kako doznajemo, agencije koje se bave iznajmljivanjem modela i statista angažman glumaca amatera plaćaju od 500 kuna do 500 eura, ovisno o tome koliko je neka osoba u reklami zastupljena. Iskon je primjerice glumce amatere u svojoj reklami Iskonovci honorirao s prosječno dvije tisuće kuna, no koliko je dobio Branko Đurić Đuro koji je bio i redatelj, nisu nam htjeli otkriti. Iako će rijetko tko o honorarima govoriti javno, vlasnica jedne agencije za statiste požalila nam se da su honorari amatera danas mnogo manji nego što su bili prije nekoliko godina, a agencije koje se bave angažmanom glumaca amatera i statista u reklamama bore se s naplatom pa na plaćanje ponekad čekaju i pola godine.Angažman poznatih glumaca u reklamama neko vrijeme izbjegavao, a danas se sve više kompanija ponovo okreće toj praksi, što bi se moglo pripisati manjku glumačkih angažmana u filmovima i serijama zbog čega glumcima ne preostaje ništa drugo nego da svoj budžet ‘podebljaju’ reklamom.

Ipak, kada govorimo o efektnosti reklama čija su zaštitna lica poznate osobe, marketinški stručnjak i vlasnik reklamne agencije Imago Damir Ciglar smatra kako je za svaku kampanju primarna jako dobra ideja, a ne glumac ili neka druga poznata osoba. “Ako radite s poznatom osobom, glumcem ili sportašem, vežete se uz njega zbog njegovih karakteristika pa je on iznad ideje, a za brend bi primarna trebala biti vlastita ideja kako bi se ona mogla vezati uz taj brend”, objašnjava Ciglar te dodaje kako je Rene Bitorajac i njegov lik i način glume u reklamama za Ledo odličan primjer kako je glumac zapravo nositelji reklame, a ne kreativna ideja. “U načelu preferiramo raditi s manje poznatima ili nepoznatima. Ako je netko poznat u reklami to mora biti glumac da bi znao dobro odglumiti, a on obično ima već izrađen karakter pa ga je ponekad teško uklopiti u kampanju. Oni već imaju svoju osobnost i prepoznatljivost koja ne paše uvijek uz reklamu”, zaključuje Ciglar.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve