Štrajk u Glasu Istre, događaj nezabilježen u hrvatskim novinama još od 1993. i penetracije Miroslava Kutle u Slobodnu Dalmaciju, pokazuje da Umivena Država Hrvatska i nije pretjerano iskoračila iz 20. stoljeća.

Ono što se tada događalo u blokiranoj, ratnoj Dalmaciji sada se ponavlja u najnaprednijoj hrvatskoj regiji. Novog vlasnika Glasa Istre, lokalnog poduzetnika Alberta Faggiana, novinari optužuju da je jednostrano raskinuo kolektivni ugovor, smanjio plaće do 40 posto, namjerava otpustiti 40- ak zaposlenika, a pritom cenzurira tekstove o županu Ivanu Jakovčiću i IDS-u.Štrajkalo se u ponedjeljak i na zagrebačkom Radiju 101, gdje plaće nije bilo od travnja. U oba slučaja, i u Zagrebu i u Puli, za novac možda ne bi trebalo pitati sadašnju upravu, nego njihove prethodnike, koji su izazvali sadašnju besparicu. Kriza na Stojedinici traje godinama, samo što se o njoj nije pričalo, a u međuvremenu su ljudi koji su vodili radio od “Dana nezavisnosti” do zadnje skupštine dioničara vrlo lijepo živjeli. Dobro je svih tih godina išlo i Željku Žmaku, donedavnom vlasniku Glasa Istre, sve dok se nije zaletio pa novac regionalnog glasila uložio u biznis s nekretninama. Biznis mu je uslijed krize propao, pa je novinu prodao Albertu Faggianu. Najava štrajka bilo je i u jednom zagrebačkom dnevnom listu, gdje plaće mjesecima kasne. Kolege novinare koji su uspjeli drugdje naći sigurniji posao vlasnik je nazvao “štakorima”. Eto ipak neke razlike u odnosu na 90- te: Kutle nas barem nije vrijeđao.