Stavljanje u promet satova proizvedenih i uvezenih iz Italije, a prodavanih kao da su švicarskog porijekla ili, pak, prodaja pilića za tov u trgovinama, iako kvalitetom nisu bili za tov, sudska praksa ocjenila bi kao lažnu reklamu kad bi se našao gospodarski subjekt ili potrošač koji bi, sumnjajući na lažnu propagandu, zadovoljštinu potražio na sudu. To je samo jedan od zaključaka koji se nameće nakon čitanja stručnog članka “Karakteristične radnje nelojalne utakmice”, autora Dragana Zlatovića, objavljenog u Hrvatskoj pravnoj reviji, br.7-8,(izdavač Inžinjerski biro). Zlatović se u radu ograničio na materiju nepoštenog tržišnog natjecanja koju regulira, odnosno zabranjuje, Zakon o trgovini i nije se upuštao u analizu te problematike iz kuta Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Utoliko se obuhvat nepoštenih radnji koje on opisuje odnosi samo na segmente trgovačke djelatnosti (maloprodaja, veleprodaja) pri čemu je djelokrug dodatno sužen detaljnijim osvrtom (samo) na one radnje koje potpadaju u sustav cjelovite zaštite prava intelektualnog vlasništva. Zlatović se posebno fokusira na činjenična obilježja radnji koje mogu predstavljati djelo nepoštenog tržišnog natjecanja, budući da Zakon o trgovini te radnje ne opisuje, nego samo nabraja. Svoj je rad pritom osvježio različitim primjerima iz sudske prakse pa iako nema pretenzija prokazivati “krivce” ni ukazivati na sanckije, Zlatović baca posve novo svjetlo na svakodnevicu. Naime, dojam je da bi sudovi zaista bili pretrpani kad bi im se svi pogođeni obratili za pomoć. Tako, primjerice, za ilustraciju neovlaštenog korištenja tuđeg naziva ili tvrtke u svrhu stvaranja zbrke na tržištu, Zlatović koristi poznati primjer plavog i zelenog Oglasnika. U jednom su se trenutku na tržištu pojavila dva novinska izdanja istoga imena i sadržaja, a radi korištenja istoga imena, nestale su razlike važne za oglašavanje u javnosti (karakteristične za žig i zaštitu žiga) pa se reklamiranje provodilo kao plavi i zeleni oglasnik. Prvostupanjski sud dao je za pravo tužitelju, a VTS je to i potvrdio.

Pozivajući se na metodu generalne klauzule, Zlatović pod nepoštenim tržišnim natjecanjem podrazumijeva radnje trgovca kojima se radi tržišnog natjecanja povređuju dobri poslovni običaji. Kao takvo, nepošteno tržišno natjecanje je zabranjeno, a pod njim se osobito podrazumijeva:
o reklamiranje, oglašavanje ili ponuda robe ili usluga navođenjem podataka ili upotrebom izraza kojima se iskorištava ugled drugog trgovca odnosno njegovih proizvoda ili usluga
o davanje podataka o drugom trgovcu ako mu ti podaci mogu štetiti
prodaja robe s oznakama ili podacima koji stvaraju zbrku glede izvora, načina proizvodnje, količine ili kakvoće
prikrivanje grešaka ili mana robe ili usluga kojima se zavodi potrošač
radnje trgovca usmjerene na prekid poslovnih odnosa ili koje otežavaju poslovne odnose drugih trgovaca
neopravdano raskidanje ugovora s jednim da bi se sklopio ugovor s drugim trgovcem
neopravdana upotreba imena, tvrtke, marke ili bilo koje druge oznake drugog trgovca
davanje obećanja, darova ili imovinske usluge trgovcu ili njegovom zaposleniku kako bi se davatelju osigurala pogodnost na štetu drugog trgovca ili potrošača
pridobivanje kupaca robe obećavanjem nagrada koje po vrijednosti znatno premašuju uobičajene vrijednosti robe ili usluga
protupravno pribavljanje poslovne tajne drugog trgovca ili bespravno iskorištavanje povjerene poslovne tajne drugog trgovca

Ipak, Zlatović naglašava kako se uz nabrojane, u svakodnevnom životu mogu pojaviti i druge radnje koje se mogu okvalificirati kao djela nepoštenog natjecanja, ako su u skladu s kriterijima generalne klauzule. Posebno detaljno autor se pozabavio nedopuštenim korištenjem tuđega robnog ili uslužnog žiga (marke), načina na koji sud procjenjuje sličnosti i razlike između orginala i kopije. Iako kontinentalno europsko pravo ne poznaje institut i posebnosti tzv. passing off zaštite, autor je procijenio da je potrebno dati podrobniju analizu ovog instituta, karakterističnog za anglosaksonski pravni krug.
“Passing off” zaštita naslanja se upravo na problematiku nelojalne utakmice i posebne žigovne zaštite pri čemu Zlatović upravo kroz slučajeve iz sudske prakse upućuje javnost na njezino prepoznavanje.