Marija Crnjak

Marija Crnjak

Ministru Cappelliju su ruke vezali interesi stranačkih, lokalnih i ostalih moćnika

Foto: Dino Stanin/PIXSELL Foto: Dino Stanin/PIXSELL

Turističko zemljište i turističke zajednice za ministra turizma u Hrvatskoj su ono što je za ministra obrazovanja kurikularna reforma, a za ministra zdravstva masterplan bolnica. Diraju u interese stranačkih, lokalnih i ostalih moćnika koji su nakačeni na izvore novca, ili druge oblike moći.

Ima li tko da je povjerovao da će ministar turizma Gari Cappelli u svom mandatu uspjeti donijeti dva osnovna zakona koji su ključni za razvoj njegovog resora, investicije, promociju, razvoj destinacija?

Radi se dakako o novom zakonu o turističkim zajednicama i zakonu o turističkom zemljištu, dvije bolne točke s kojima se niz ministara borio, ali nijednom još nije pošlo za rukom istjerati stvar do kraja. Nije da nisu željeli, i da se nisu trudili, angažirali ekipe, povjerenstva, vanjske suradnike, održavali sastanke, press konferencije, davali intervjue.  Turističko zemljište i turističke zajednice za ministra turizma u Hrvatskoj su ono što je za ministra obrazovanja kurikularna reforma, a za ministra zdravstva masterplan bolnica. Nemoguća misija.  Diraju u interese stranačkih, lokalnih i ostalih moćnika koji su nakačeni na izvore novca, fotelje ili druge oblike moći od kojih im ne pada na pamet odustati, te u alternativi ne vide nikakve koristi.

A utječu na glasove, u zemlji koja živi od jedne do druge predizborne kampanje i ne trpi talasanje, tek eventualno kozmetiku. Ministri se stoga moraju ponašati kao kozmetičari, u suprotnom lete, a znamo da i oni vole pozicije i sve što s njima dolazi. Zakon o turističkim zajednicama naoko zvuči benigno. Kaže Cappelli da će se već ove godine predložiti njegove izmjene. Turističke zajednice se, kaže ministar, moraju učinkovitije baviti promocijom i upravljanjem destinacijama. Morat će promijeniti svoje zadaće, djelovati kao marketinške agencije, educirati se. Naglašava da se turističke zajednice neće ukidati, ali da će se morati prilagoditi novim zahtjevima u promociji.  

No kvaka je u tome da su mnoge turističke zajednice godinama blagajne lokalnih političara, sustav koji raspolaže stotinama milijuna kuna koje se troše netransparentno, nenamjenski, kako kome zatreba, uključujući i zapošljavanja rođaka. Tko u to dirne, ne prolazi dobro, ili ga u najboljem slučaju ignoriraju. Prijedlog tog zakona nije ni u pelenama, a kako će i biti kad u svibnju idu lokalni izbori? Do izbora nema talasanja, onda kreće sezona, pa posezona, i evo nam jeseni i zime, pa već druge godine mandata, a zna se da se najbolniji rezovi rade odmah, da ne bi pokvarili rezultate parlamentarnih izbora. Slična je situacija sa zakonom o turističkom zemljištu koji je pred sad već sedam godina donijela Vlada Jadranke Kosor u vrijeme mandata ministra Damira Bajsa, no on je u praksi neprovediv i nedorečen, zbog čega stoje mnoge investicije u hotele i kampove.

Zakon treba značajno mijenjati. Tu je situacija malo kompliciranija nego kod turističkih zajednica, radi se o gotovo pat poziciji koju može riješiti samo politička volja, iako nam se stalno plasira da su pravnici oni koji se muče. Tu se kose interesi države i lokalne zajednice, svatko navlači na svoju stranu, i nitko se ne želi odreći jedne kune, premda bi mu ona u budućnosti mogla donijeti deset kuna. Najdalje je u pokušajima da stvar s turističkim zemljištem promijeni otišao Bajsov nasljednik Veljko Ostojić, kojeg je njegov šef Zoran Milanović, nagađa se upravo zbog toga najurio iz Vlade iskopavši mu grijehe koji nikad nisu procesuirani. Darko Lorencin bio je toga svjestan kad ga je naslijedio i nije puno talasao, Anton Kliman se činio dovoljno uporan, no nije imao vremena, a da ga je imao lako je zamisliti da bi završio kao Ostojić. Ministre Cappelli, na vama je red, i neka vam je sa srećom, jer će vam trebati.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!