Posjet predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića tvornici Kamensko apsolutno je sjajan potez koji bi, ako će drugi čelni ljudi izvršne vlasti slijediti njegov primjer, mogao postati ključan za suzbijanje korupcije u Hrvatskoj. Istina, predsjednik Josipović nema izvršne ovlasti, ali već je puno ako će postaviti nekoliko pitanja na pravim mjestima, odnosno malo rasvijetliti neke tamne kutke u kojima se u ovom slučaju mogla pojaviti korupcija. Primjerice, je li točno da se dug Kamenskog prema državi popeo na 23 milijuna kuna, a bez ikakve reakcije? Je li točno da je netko Upravi nesretne tvornice, koja je po svoj prilici u problemima samo zbog svoje atraktivne lokacije, odobrio neplaćanje doprinosa? I konačno, treće veliko pitanje je gdje su nestale prijave inspekciji rada?

Popijač još čeka
Sva ova pitanja su vrlo zanimljiva, a nema nikakvog razloga sumnjati da odgovore na njih čelni ljudi izvršne vlasti mogu vrlo lako doznati. A za to ima i volje: ministar gospodarstva Đuro Popijač se, kako je objavio Jutarnji list citirajući jednu od radnica sindikata, raspitivao tko je i zašto pozvao predsjednika u tvornicu. Čak i da to nije točno, doista nema nijednog razloga zašto Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva ili, što bi bilo još i bolje, ministar ne provjere što se tu sve zbivalo. Konačno, jedna je od temeljnih zadaća toga Ministarstva očuvanje radnih mjesta, a u Kamenskom ih je trenutačno na kocki nekoliko stotina. Ili je možda ipak Ministarstvo više u službi poduzetništva, točnije poduzetnika koji planiraju na zapadnoj strani Trga Francuske Republike graditi novi “life-style-glamour-wellnes-shopping-štoliveć” centar? A tamo će biti još i više radnih mjesta? U svakom slučaju, u Kamenskom je konačno bilo kršenja i zakona i propisa, po čemu nažalost ova tvrtka nije nimalo različita od brojnih drugih. No ovdje su se radnice digle u zaštitu svojih prava, digla se medijska prašina i upravo je to stvorilo za hrvatsku Vladu priliku koja teško da će se ponoviti. Za početak, bilo bi sjajno utvrditi koji su se sve propusti dogodili i što su sve tijela javne vlasti, počevši od inspektorata preko različitih agencija, zavoda i uprava, trebala učiniti, a nisu. To radnice Kamenskog, građani ili novinari teško mogu doznati i pred njima se mogu izmotavati i u Poreznoj upravi i u Državnom inspektoratu, ali teško je zamisliti da će netko ministru gospodarstva ili ministru financija, konačno zašto ne i samoj premijerki ako upitaju o čemu je tu bilo riječ, dati odgovor tipa čekamo ravnatelja da se vrati ili to je službena tajna. K tome, to su ionako u najvećem broju slučajeva ljudi koji su odgovorni Vladi, odnosno na temelju čijeg rada se ocjenjuje uspješnost ili neuspješnost rada Vlade. A onda je apsolutno primjereno da upravo Vlada provjeri postoje li problemi i, ako postoje, onda da ih na odgovarajući način riješi.

Posjet članova Vlade nadležnim institucijama koje su trebale ili mogle reagirati u slučaju Kamensko bio bi daleko korisniji izgladnjelim radnicama od dolaska u tvornicu. Također treba vjerovati da institucije nisu reagirale zato što su pretrpane poslom, a ne zbog korupcije. A ako su pretrpane poslom, onda će svakako posjet neke članice ili člana Vlade biti veliko ohrabrenje napaćenim činovnicima i dati im poticaj da i dalje rade, još i predanije nego prije. Konačno, posjet institucijama dat će informaciju iz prve ruke ljudima koji vode ovu zemlju kako organizirati posao tako da se više slične situacije ne ponove. Propast Kamenskog neće urušiti hrvatsko gospodarstvo niti ugroziti financiranje sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, ali Kamensko nije jedini slučaj. U trenutačnoj gospodarskoj situaciji u zemlji nikome, a posebno Ministarstvu financija, ne može biti svejedno hoće li ili neće naplatiti nekoliko desetaka milijuna kuna duga. Isto tako čak ni u Zagrebu, neupitnoj gospodarskoj lokomotivi Hrvatske, ne može biti svejedno hoće li ili ne pet stotina radnih mjesta nestati.

Kako su stjecane dionice
A nakon što se prokrče prepreke za funkcioniranje svih tijela državne vlasti u slučaju Kamenskog, može se isti recept upotrijebiti i u svim sličnim slučajevima, od Prevlake do Dunava, te tako ne samo pomoći državnom proračunu već i očuvati velik broj radnih mjesta. Spektakularan potez koji će pokazati stvarnu volju Vlade da se pozabavi suzbijanjem rizika od korupcije na najbolji mogući način. Ujedno se na taj način odašilje najjača moguća poruka ne samo domaćoj već i stranoj javnosti, a posebice Europskoj uniji, koja toliko inzistira na borbi protiv korupcije. A u toj borbi nema boljeg sredstva od djelotvorne administracije u kojoj nema sivih zona, odnosno u kojoj nema prostora za pogodovanje bilo kome. A ako se tko i drzne zloupotrijebiti svoju poziciju da bi ostvario probitak za sebe ili povezane osobe, to se odmah vidi i na odgovarajući način sankcionira. Poruka bi bila još i glasnija kad bi se krenulo u provjeravanje načina na koji su uopće posljednjih nekoliko godina stjecane dionice, odnosno kako je uopće došlo do vlasničke strukture koja je imenovala Upravu za čijeg mandata je Kamensko tako duboko potonulo. No to bi možda ipak bilo preambiciozno očekivati jer kad bi se za to našlo volje, želje i snage, onda bi se bilo vrlo blizu uspješnoj reviziji pretvorbe i privatizacije u devedesetima, a veliko je pitanje koliko se to doista iskreno želi.

* Svi izneseni stavovi isključivo su osobni stavovi autora

Zorislav Antun Petrović, predsjednik Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa