Od prosinca do travnja u pravilu je najbolje vrijeme za prodaju dionica Hrvatskog telekoma.

Najlikvidija dionica na Zagrebačkoj burzi tako je u travnju 2010. postigla cijenu od 330 kuna, u siječnju 2011. godine 303 kune, u siječnju 2012. cijenu od 244 kune, a u siječnju prošle godine cijenu od 220 kuna. Ove godine je u siječnju vrijedila 176 kuna. Riječ je o najvišim vrijednostima dionice HT-a u tim kalendarskim godinama što se vrlo jednostavno može provjeriti na internetskim stranicama ZSE kada se upiše HT-R-A i pogleda pod oznakom "Grafovi".

Povlačenje dionica
Čini se, pak, da te podatke nije pogledao nitko u Vladi i Centru za restrukturiranje i prodaju državne imovine (CERP) kad je odlučio usred ljeta pokrenuti prodaju 2,86 milijuna dionica HT-a. Upravo vijeće CERP-a je 3. srpnja obavijestilo HT da je odlučilo pokrenuti proces prodaje svih preostalih dionica te kompanije koji se nalaze u posjedu države i to putem tržišta kapitala. Cijena dionice HT-a na ZSE trenutačno je 147 kuna.Osim lošeg tajminga, drugi je problem s ovom najavom CERP-a taj što bi tolika količina najlikvidnije domaće dionice zasigurno mnogo više vrijedila kada bi se prodala u paketu. Prodaja preko burze pri tom je svakako najjeftinije i najbrže rješenje, ali neobično je da se prije toga nije ispitao interes stranih ulagača putem, primjerice, međunarodnog tendera.

Posebno je to interesantno kad se uzme u obzir da su se prije nekoliko dana za Telekom Slovenije otimala tri američka i britanska fonda od kojih niti jedan nije lakši od 40 milijardi dolara. K tome, fondovi Bain Capital, Apax i Providence za dionicu Telekoma Slovenije bili su spremni platiti više od najizglednijeg kupca Deutsche telekoma.Zašto se CERP time nije pozabavio, potpuno je nejasno. Još je manje jasno zašto se odlučio na prodaju 3,49 posto dionica HT-a putem ZSE-a kada je poznato da od 2011. do 2016. godine Uprava HT-a ima mogućnost slobodno kupovati dionice kompanije do iznosa od 10 posto temeljnog kapitala. Ta su odluku donijeli dioničari kompanije na Glavnoj skupštini 2011. i zatim je potvrdili svake iduće godine. Tako i na posljednjoj skupštini društva 29. travnja ove godine. Po toj odluci Uprava HT-a može platiti za dionicu najviše 10 posto više od cijene na burzi, a najmanje 10 posto niže od cijene na burzi.

Također, može kupljene dionice povući i time smanjiti temeljni kapital. U tom slučaju svi postojeći dioničari automatski povećavaju svoj udio u vlasništvu HT-a. No, za to je potrebno provesti određenu proceduru, a taj je problem otklonjen na posljednjoj Glavnoj skupštini.U travnju je, naime, uprava HT-a dobila zeleno svjetlo za ukidanje nominale dionice te je nadopunila odluku o stjecanju dionica tako da sada, svaki put kad HT za sebe kupi neke dionice, on ih automatski može povući bez smanjenja temeljnog kapitala. Drugim riječima, postojeći dioničari tako povećavaju svoj udio u HT-u, a da pri tome temeljni kapital ostaje netaknut.Posebno zanimljiv dio ove odluke je da ona može biti ciklična. To znači da Uprava HT-a može kupiti do 10 posto dionica na tržištu, zatim ih povući i time opet dobiti priliku kupiti još 10 posto dionica i tako u krug. Takoreći dok ne isprazni sve dionice u slobodnoj prodaji.

Cijelo to vrijeme preostali dioničari dobivaju sve veći udio u kompaniji.Podsjetimo, najveći dioničar HT-a je Deutsche telekom koji kroz tvrtku CMObil B.V. ima udio od 51 posto i time 41,76 milijuna dionica HT-a. Slijedi Fond branitelja sa 7 posto udjela i 5,73 milijuna dionica te ostali ulagači sa 38,5 posto udjela i 31,53 milijuna dionica.Nedostaje još jedino CERP-ovih, odnosno državnih 3,5 posto dionica koje se upravo prodaju. Kada bi ih HT u cijelosti otkupio sam i zatim povukao, onda bi udio DT-a u vlasništvu HT-a narastao sa 51 na 52,84 posto. Udio Fonda branitelja na 7,25 posto, a ostalih dioničara na 39,89 posto.Moguće je sada računati razne scenarije gdje HT kupuje i dionice od drugih manjih dioničara.

No, do sada kompanija još nijednom nije aktivirala ovaj mehanizam. Odluka CERP-a je prvi pravi poticaj njegovog pokretanja, tim više što ključan smisao tog mehanizma nije da postojeći vodeći dioničari preuzmu potpunu kontrolu nad HT-om već da svi dioničari budu zaštićeni od drastičnih promjena cijene dionice. Drugim riječima, što više dioničara proda svoje dionice, to preostali dioničari više povećavaju svoj udio u podjeli dobiti najprofitabilnije kompanije u Hrvatskoj, HT-a. Iz toga je lako zaključiti da je uprava društva 2011. godine očekivala da će mali dioničari u većem broju rasprodati svoje pakete dionica HT-a. No, pokazalo se da to tržištu i nije važno jer je potražnja za dionicom HT-a i dalje vrlo velika. K tome, jasno je da je na kraju te potražnje i dalje čvrsto usidren DT.

Buđenje interesa
Pitanje trenutka prodaje državnog udjela u HT-u oštro bi se propitkivalo u bilo koje godišnje doba. Sada se propitkuje usred ljeta. No, to je sporedno pitanje. Pravo je pitanje zašto CERP ne radi na pumpanju vrijednosti državnog udjela ne samo buđenjem interesa kod stranih fondova već i izravno kod DT-a? Zašto Vlada jasno ne poruči da konačno zaključuje jednu od najuspješnijih privatizacija u Hrvatskoj?U privatizaciji HT-a zaradila je država, u telekom sektoru radi više ljudi danas nego kad je postojao samo HT monopolist, a i usluge su bolje. No, u državi gdje i dalje političke stranke kontroliraju 50 posto gospodarstva i nakon izbora dijele taj plijen poslušnicima, privatizaciju se ne može čak ni objektivno sagledati. Vidljivo je da se čak ni Vlada to ne usudi. Zato je pritisak Bruxellesa za masovnom privatizacijom dobrodošao.