Bernard Ivezić

Bernard Ivezić

Zašto najuspješniji hrvatski startup Bouxtie nema sjedište u Hrvatskoj?

Trebaju nam krupni pomaci naprijed, a ne zadovoljavanje sitnim političkim pomacima, jer priča o hrvatskom startup uspjehu sad ide ovako: kreneš odavde, odeš u inozemstvo i uspiješ - a zašto ne bi bilo da ostaneš ovdje, izvoziš i uspiješ?

Počelo je. Zadnjih pet godina intenzivno, a desetak povremeno, slušamo o stvaranju novih, malih, razvojnih tehnoloških tvrtki - startupa, koji svojim inovacijama uzrupiraju biznis po cijelom svijetu. Nižu se investicije, klijenti, poslovni uspjesi... A sada smo napokon dočekali da se pojavi i prvi hrvatski startup koji je netko spreman kupiti za fantastičnih 100 milijuna dolara. Startup Bouxtie, koji je u Hrvatskoj osnovao Renato Librić, a bavi se poklon kuponima, te mu zatim sjedište preselio prvo u London, a potom u San Francisco, na stolu ima dvije ponude: od 90 i od 120 milijuna dolara.

Male i velike ribe 
U Hrvatskoj se svo ovo vrijeme na startupe gleda dvojako. Mlađi, bolje obrazovani i željni novih iskustava objeručke su prihvatili novi startup svijet. S druge strane, veći dio domaćeg establishmenta u panici je, jer glavno je pitanje kako će, kada i u kojoj mjeri startupi narušiti idiličan svijet ekonomskih i političkih monopola koji vladaju Hrvatskom. Ne čudi stoga što je podrška našim startupima dosad uglavnom završavala na sjajno sročenim govorima, tapšanju po leđima i simboličnom dijeljenju novca iz proračuna.  

Krupni politički i ekonomski potezi, poput informatizacije državne uprave, reformi usmjerenih na poticanje lokalnog R&D-a, javne nabave koja prepoznaje domaće inovacije, poreznog rasterećenja i poreznih stimulacija za visoke tehnologije, izgradnje industrije fondova rizičnog kapitala, strateškog usmjerenja na visoku tehnologiju, reforme obrazovanja, sve je to u pravilu hrvatski establišment ostavljao za neka bolja vremena. Uvijek uz pretpostavku da su startupi male ribe, više zabava za mase, nešto gdje nema puno kruha.

Iseljavanje tvrtki 
S Bouxtijem hrvatska startup zajednica napokon ima sto milijuna razloga da hrvatskom establišmentu, koji je godinama bio neosjetljiv na iseljavanje mladih, iseljavanje stručnjaka i iseljavanje visoko tehnoloških tvrtki, napokon ima dovoljno razloga da im ukaže koliko je bio kratkovidan. U očuvanju lokalnih monopola, gušili su domaću inovativnost i tjerali iz države sve one koji bi mogli ovdje stvoriti neke nove industrije, nova radna mjesta, novu vrijednost i generirati izvoz i rast gospodarstva.  Možda ti argumenti potaknu one koji vuku konce hrvatske politike i gospodarstva da popuste pred napretkom.

No, sada s pojavom prvog hrvatskog startupa kojeg je netko spreman kupiti za ozbiljne novce, one koji su dosad u pravilu bili rezervirani samo za tajkune, zapravo postaje manje važno hoće li oni to biti spremni učiniti ili ne. Realnost je nesmiljena. Da ste prije tri-četiri godine željeli iseliti iz Hrvatske, išli biste sami u nepoznato. Danas, u inozemstvu je ekipa. Ne treba vam nitko tumačiti kako je to živjeti u Beču, Pragu, Berlinu, Stokholmu, Amsterdamu, Bruxellesu, Milanu, Londonu, Dublinu, Barceloni, New Yorku, Los Angelesu, San Franciscu ili Torontu. Imate svoj Fejs, Twitter, LinkedIn, Viber i WhatsApp i možete to doznati iz prve ruke. Ekipa se, nekako, baš i ne vraća. Slično je i sa stručnjacima i tvrtkama koje su iselile. Pogotovo tvrtkama, a to je ono što bi domaći establišment trebalo zabrinuti mnogo više. Bouxtie do svog uspjeha nije došao zato što mu je pomogla dobra poslovna klima u Hrvatskoj i izvozne mogućnosti odavde u Veliku Britaniju i SAD. Ne, po svim zasad dostupnim informacijama, uspio je zato što je otišao iz Hrvatske.

Dostići Estoniju? 
Bez obzira na to, Bouxtie je hrvatski startup točno na onaj način na koji je hrvatska startup zajednica hrvatska. Osnovali su ga građani Hrvatske, krenuli su u Hrvatskoj, vole Hrvatsku, rado bi vidjeli da mogu uspjeti u Hrvatskoj, zapošljavaju građane Hrvatske, ali svjesni su realnosti i svega onoga što je potrebno da bi uspjeli u stvarnom svijetu. Za razliku od domaćih političkih igara u ekonomiji su dva i dva uvijek četiri. Estonski Bouxtie je Skype. Estonija je proglasila neovisnost 1991. kao i Hrvatska. Talin sliči na Zagreb. Imaju otoke. Parking se plaća SMS-om. No, 95 posto Estonaca poreznu prijavu preda u pet minuta preko interneta.

U školama uče programirati. Državljanstvo Estonije možete dobiti preko interneta, kao i osnovati tvrtku. ICT im čini 15 posto BDP-a, skoro kao nama turizam. Estonija nije imala nikakvu gruntovnicu i katastar, danas to ima u digitalnom obliku. Ali tamo je vlada inzistirala na IT-u i digitalizaciji. Kao rezultat, Estonija je danas država s najviše startupa po glavi stanovnika, Startupi, stručnjaci i mladi im ne bježe. Nama pak najuspješniji startup čak nema sjedište u Hrvatskoj. Ima zaposlene. Možda je to početak. No, dokad ćemo čekati na nastavak? Reforme okrenute R&D-u, budućnosti? Trebaju nam krupni pomaci naprijed, ne zadovoljavanje sitnim političkim pomacima, jer priča o hrvatskom startup uspjehu sad ide ovako: kreneš odavde, odeš van i uspiješ. Zašto ne, ostaneš ovdje, izvoziš i uspiješ? 

Komentari (2)
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!