Telekomi su krenuli raditi ono što bi trebala raditi država. Počeli su promicati digitalnu pismenost među građanima i tvrtkama, ali i postavljati standarde od kojih nisu svi nužno dobri. Prvi konkretan potez ovog tjedna je napravio Vipnet. Paralelno s promjenom svog imena u A1 Hrvatska pozvao je korisnike da umjesto da ih zovu na besplatne telefone i šalju upite preko maila, na svoj pametni mobitel instaliraju mobilnu aplikaciju Moj A1 i sve to riješe tamo.

Zauzvrat im daju besplatne GB internetskog prometa. Upravo je to ono što je na hrvatskom tržištu nedostajalo: poticaji za digitalizaciju koji korisnicima nešto znače. Nema sumnje da će Hrvatski telekom, A1 Hrvatska i Tele2 u idućem razdoblju dosta korisnika prebaciti na svoje mobilne aplikacije. Imali su takve aplikacije i prije, ali sada su počeli nuditi poticaje. Ova taktika nije nova. Vidjeli smo je kod banaka i internetskog bankarstva. Zato u državi koja je prema podacima Europske komisije digitalno poprilično nepismena, imamo iznimno veliku zastupljenost korisnika internetskog i mobilnog, odnosno digitalnog bankarstva. Banke su korisnicima koji koriste takve usluge dale konkretne poticaje. Aplikacije su bile besplatne, a i plaćanje računa preko njih također je isprva bilo besplatno. Danas su banke došle do toga da već nude pretplate. Drugim riječima, približile su se načinu prodaje igračima poput Amazona, Googlea, Netflixa, Microsofta i Spotifyja.

Biznisi izloženi uberizaciji
S obzirom na to da je HT već duže vrijeme u promociji digitalizacije u gradovima i općinama pitanje je trenutka kad će takve modele početi primjenjivati gradski prijevoznici, vodovodi i razne druge gradske i komunalne tvrtke. Ta budućnost nije tako daleka kako se čini. ZET je još lani ugovorio izradu svoje mobilne aplikacije preko koje će stanovnici i turisti u Zagrebu moći kupovati karte za javni prijevoz.

Karte će se moći plaćati kao na Uberu, dovoljno će biti da prethodno upišete podatke o svojoj debitnoj ili kreditnoj kartici. Slično je već napravio i HEP, a svoju aplikaciju ima i njegov konkurent RWE. Takva promjena slijedi i prodavače plina, ali nema razloga da je u skoroj budućnosti ne primjene i prodavači goriva, teretane, pekarne, kiosci, poštanske tvrtke itd. Jednim je dijelom to posljedica liberalizacije platnog prometa u Europskoj uniji. Naime, osim što će se u svim ovim aplikacijama plaćati moći preko postojećih debitnih i kreditnih kartica, neće biti razloga da se ne omogući da se plaćanja vrše i preko PayPala, vouchera koji se mogu kupiti na kiosku ili se dobiju u sklopu programa lojalnosti, zatim pretplata telekom operatera, koji već nude sličnu uslugu tako što se preko njih mogu plaćati mobilne aplikacije koje se kupuju na Google Play trgovini i razne cloud usluge, ili pak preko potpuno novih igrača kao što je elektronički novčanik od najveće internetske trgovine u Hrvatskoj eKupi.

  Drugi je razlog zbog koje će se ubrzati korištenje plaćanja preko mobitela, i to posebno sada kad su telekomi počeli davati poticaje da bi se koristile njihove mobilne aplikacije, taj što su svi gore navedeni biznisi, jednako kao i taksisti, izloženi uberizaciji. A onda treba znati da ne postoji samo Uber. 

Neisplative poslovnice
Kao što u Hrvatsku sada nakon Ubera želi uči Taxify, tako primjerice u Beogradu svoju priliku vide Uber, Taxify, Yandex, Car:go i drugi igrači. A ono što se pokazalo na tržištima vani, ulazak konkurencije preko mobilnih aplikacija nevjerojatno je dobar za korisnike. To natjecanje dovelo je do jeftinijih usluga, niza prodajnih promocija te općenito poboljšanja usluga. Postoji i treći razlog zašto se u Hrvatskoj može očekivati značajan rast plaćanja preko mobilnih aplikacija, a to su troškovi.

S 400.000 građana koji su napustili Hrvatsku u mnogim manjim mjestima više nije isplativo imati poslovnice. S pritiskom na rast plaća dodatno raste potreba da se poslovnice gase ili značajno automatiziraju, a dodatan pritisak ionako radi vlada kroz previsoke poreze te će u narednom razdoblju sve jače to raditi konkurencija iz EU.  Dio odgovora na to već smo vidjeli kroz pojavu dostave poštanskih paketa na Tiskove kioske. Vani se eksperimentira s kafićima koji su ujedno ili poslovnice telekoma ili banaka. I dok za mnoge biznise jednostavno nemamo statističke podatke koji bi potkrijepili takav trend, u bankarstvu se o tome brine HNB. Prema podacima središnje banke u Hrvatskoj je u prosincu 2017. bilo 1112 poslovnica banaka. Godinu prije bilo ih je 1142 i tako sve do kraja 2014. kad ih je bilo 1195. 

Prednosti, ali i problemi
U prosjeku banke zatvaraju oko 30 poslovnica godišnje. Trend prelaska na mobilno plaćanje nemoguće je zaustaviti. Međutim, država ga ne bi trebala promatrati sa strane. Dovoljno je prepoznati da su internetsko i mobilno bankarstvo uz mnoge prednosti, donijeli i neke probleme.  Tako je jedna od najvažnijih i najpraktičnijih stvari u digitalnom plaćanju to što dobijete digitalnu arhivu računa. Ne trebate čuvati papire.

No, HNB se u slučaju banaka nije potrudio da ta arhiva u praktičnom smislu stvarno bude arhiva za korisnika. Pokušate li prijeći iz jedne u drugu banku, niti jedna vam banka ne smije odbiti tu arhivu, ali činjenica da ćete je dobiti na neupotrebljiv način: ili na papiru ili će vam je isporučiti u digitalnom formatu za koji trebate platiti programera da bi vam to učinio čitljivim.  I dok su bile samo banke to je još bio ograničen, malen problem. Sad kad ćemo na takav način plaćati sve, kako ćemo točno, osim ako ne radimo vlastitu PDF arhivu, moći HEP-u potvrditi da smo mu platili račun preko mobilne aplikacije ili potvrditi to ZET-u ili telekom operaterima?  Praksa je svih tih tvrtki da ne šalju račune e-mailom.

Na to najjednostavnije i najpraktičnije rješenje u Hrvatskoj je obavezan samo Uber, a i on je uveo praksu da pošalje link za preuzimanje PDF računa i da određeni broj dana da ga sami preuzmete. Svi drugi, ne rade čak ni to već zahtijevaju da se sami prijavite na njihovu aplikaciju ili online servis i sami si skinete kopiju računa. Neshvatljivo je da država pokazuje toliko malo interesa za ovim područjem kada u isto vrijeme poreznik zatvara cvjećarnicu, jer čak nije htio ni pričekati da mu se račun uruči, a cvjećarnica je zakonski obvezna isporučiti račun. Mala cvjećarnica jest, ali veliki biznisi koji se usmjeravaju samo na internet nisu. S takvim nezainteresiranim pristupom država nam svima priprema teren za mnoštvo problema.