Prvo desetljeće 21. stoljeća u Hrvatskoj je obilježila gradnja autocesta. Investicijski ciklus u cestogradnji pokrenuo je Hrvatsku, potaknuo njezino gospodarstvo, ali i širom otvorio vrata korupciji i nepotizmu, čije repove vučemo i danas.

Zahvaljujući tome, danas na autocestama imamo ozloglašene gubitaše koji ne znaju poslovati u plusu čak ni uz izdašne donacije od trošarina i iz proračuna. Država je najgori poslodavac, tvrdi Vlada, i tim poduzećima treba naći nove vlasnike. Nama treba netko tko će na autocestama zarađivati i pritom imati 10 puta manje zaposlenih. Znamo recept, ali ga ne znamo primijeniti, kažu u Vladi. Idemo ih prodati, složni su oni kojima i te kako godi kad im strani investitori kao gotovo jedinu pozitivnu stvar u Hrvatskoj spominju cestovnu infrastrukturu. Naravno da je kao nova, njome se vozimo u krajnjoj nuždi jer je preskupa! A uskoro bi mogla biti i skuplja. Vlada je ozbiljna u naumu da privatizira Hrvatske autoceste (HAC) i Autocestu Rijeka-Zagreb (ARZ), odabran je i savjetnik koji će to odraditi.

Posrijedi su Erste Group, Deloitte Savjetodavne usluge i austrijski odvjetnički ured Wolf Theiss Rechtsanwälte, koji su dali najnižu cijenu od 50,8 milijuna kuna. Njihov je posao da nađu ponuđača za ta dva prezadužena i aferama nagrižena poduzeća koji je spreman Vladi platiti između 2,5 i tri milijarde eura. Ako je to uopće moguće. Ako se samo prisjetimo kako se u prošlosti nudilo naše obiteljsko srebro poput Ine, pred savjetnicima privatizacije jednostavan je posao: odraditi ga dosljedno i u interesu Hrvatske. Za razliku od prethodnih Vlada.