Kada stranačke sijede glave izgube kompas, vrag je odnio šalu. I u stranci, i u državi koju vodi. Do sada neviđen javni sukob HDZ-ovih patrijarha svjedoči o golemoj nervozi zbog izborne neizvjesnosti, ali i zbog vlastitih sudbina.

Potpuni gubitak samokontrole dvojice HDZ-ovih potpredsjednika u napadu na predsjednika Sabora, zato što nije dovoljno štitio od napada na svoju stranku, upućuje na veliku paniku i brigu zbog raspoloženja birača, ali još više o čemu će sve propjevati remetinečke ptičice i drugi neugodni svjedoci. Političari, pogotovo HDZ-ovci, imaju specifičnu sposobnost, naročito u izbornoj godini, zatomiti i najdublje međusobne razlike. Nabujale tenzije koje se kod HDZ-ovaca više ne mogu sakriti i kojima ne pomažu više ni najveći stručnjaci za kontrolu štete otkrivaju da je u pitanju i veći ulog od izbornog – spašavanje vlastite kože. Ne vode se igre i igrice za smjenu Luke Bebića u Saboru niti će do nje doći. Fitilji su u HDZ-ovaca kratki i živci se gube jer je trenutačno glavna stranačka igra – kako ne biti pozvan u famoznu Bajićevu i Cvitanovu sobicu na kavu i nearomatiziranu vodu. Pravila igre su poznata – u sobicu ideš kada padneš u stranačku nemilost. U nemilost padaš kada te se u javnosti počne previše po zlu prozivati. A Bebić je dobio žuti karton jer je takvo prozivanje dopustio i u Saboru.