Italija ponovno puni međunarodne novinske naslove. Na izborima koji su se u toj zemlji održali 4. ožujka, populistički pokret Pet zvijezda (M5S) i krajnje desna stranka Liga dobili su zajedničku parlamentarnu većinu iskoristivši nezadovoljstvo javnosti uslijed imigracije i ekonomske stagnacije. Trenutno su Luigi Di Maio, predsjednik pokreta Pet zvijezda (M5S) i čelnik Lige, Matteo Salvini, oformili novu vladu.

Usprkos njihovim razlikama, oboje tvrde da je većinu problema s kojima se suočava Italija uzrokovala "Europa" – pod čime misle na pravila Europske unije i zajednička načela. Percepcija talijanskih birača da ih je Europska unija ostavila da sami rješavaju problem migracije iz Sjeverne Afrike nije osobito iznenađujuća.  Od stotina tisuća migranata koji su prešli Sredozemlje rutom iz Libije tijekom prošlih nekoliko godina, ogromna većina njih završi, ili bude spašena ili dovedena u Italiju.

Većinu zapravo čine ekonomski migranti, ali se predstavljaju kao izbjeglice, jer je to jedini legalan način njihovog ostanka u Europi. Međutim, talijanski populisti jednostavno nisu u pravu kad tvrde da Italija apsorbira neproporcionalan i nepravedan omjer tražitelja azila. U stvarnosti, od 2014. godine Italija je zaprimila oko 400.000 zahtjeva za azil. To predstavlja oko 11% ukupnog broja zahtjeva za azil koji u EU dosežu brojku od 3,9 milijuna, što otprilike odgovara udjelu talijanskog stanovništva u ukupnom broju stanovnika Europske unije.

Sporiji s izbjeglicama
Čini se da je migracijska kriza akutnija u Italiji, jer je njen sustav za obradu zahtjeva za azil i repatrijaciju onih koji ne udovoljavaju uvjetima sporiji nego u ostalim zemljama članicama. Nadalje, distribucija migranata i izbjeglica u Italiji obično je koncentrirana oko velikih gradskih centara u kojima nedostaje adekvatan smještaj, a to također pogoršava dojam te problem izgleda puno veći nego što on to doista jest. Nova vlada sastavljena od pokreta Pet zvijezda i Lige najvjerojatnije bi tražila izmjene zakonodavstva Europske unije propisanog u Dublinskoj uredbi, prema kojoj je zemlja članica Europske unije u koju tražitelj azila kroči obično odgovorna za obradu njegovog zahtjeva. 

Reforma tog sustava ima smisla. No, to ne bi značajno izmijenilo situaciju s kojom je suočena Italija, obzirom da bi ta zemlja još uvijek trebala prihvatiti isti omjer izbjeglica koji prihvaća i u ovom trenutku. Za razliku od onoga što tvrde talijanski populisti, rješenje talijanskog migracijskog problema može se pronaći unutar zemlje. Italiji je potreban bolji sustav obrade zahtjeva za azilom, upućivanje izbjeglica u raspoloživ smještaj i njihova integracija u društvo.

Talijani povećali deficit
Dolazi se do sličnog zaključka o ekonomskim pitanjima. Političari populističke orijentacije zastupaju stajalište da Pakt o stabilnosti i rastu EU sprječava vladu u poticanju potražnje, a time i u otvaranju radnih mjesta. No, to zanemaruje činjenicu da su sve zemlje eurozone podložne istim pravilima. Također, to ne opravdava nisku stopu gospodarskog rasta u Italiji, koja konzistentno zaostaje za prosjekom eurozone, bez obzira na to jesu li vremena dobra ili loša.

Brojni ekonomisti trenutno vjeruju da su u zemljama članicama najviše zahvaćenim globalnom financijskom krizom 2008. godine i euro krizom koja je uslijedila, "mjere stroge štednje" dodatno pogoršale recesiju.  No, čak i ako netko to vjeruje, to ne mijenja činjenicu da su te iste zemlje prikazale znatno snažniji oporavak nego Italija. Povrh toga, tvrdnja da su Italiju spriječili da zabilježi viši deficit kako bi se potaknuo rast jednostavno je netočna. U posljednje je vrijeme Italija dobila niz oslobođenja od obveza koje proizlaze iz fiskalnih pravila EU, što joj je omogućilo određeno povećanje deficita. Jednako neugodne činjenice vrijede i za talijanski ogroman javni dug nagomilan kroz prekomjernu javnu potrošnju koju su financirali domaći štediše (što je čista suprotnost Grčkoj). 

Obzirom na izvor tog duga, prijedlog koji su prethodno iznijeli pokret Pet zvijezda i Liga vezano uz zahtjev za oprost duga od Europske središnje banke zasigurno je besmislen. Nova vlada sastavljena od pokreta Pet zvijezda i Lige još uvijek bi mogla inzistirati na tome da EU ne uključi u svoje službene statistike dug koji drži Banca d'Italia. Međutim, ponovno govorimo o dugu koji drži jedna talijanska institucija, što znači da "Europa" nema ništa s tim.

Reforma osuđena na propast
Uslijed nedavnog povrata rasta i smanjenja migracijskog pritiska, europski vođe trenutno razmatraju opcije za reforme na razini EU i eurozone. No, ako Italija prkosi zajedničkim pravilima ili odbija prihvatiti temeljna načela razboritog upravljanja proračunom, svaka reforma unaprijed će biti osuđena na propast. To ne bi bio dobro za EU. Ali barem današnja situacija nimalo nije nalik vrhuncu krize eura, kad je postojala prijetnja da se problemi u Italiji (i ostatku periferije eurozone) preliju u glavne države članice.

Barem do sada, umjerena reakcija financijskih tržišta na koaliciju između pokreta Pet zvijezda i Lige jedva da je imala utjecaja na ostatak Europe. Izgleda da su ulagači zaključili da iako bi populistička vlada predstavljala problem za Italiju, ona ne bi dovela euro u opasnost. Znači da izgledniji ishod vlade sastavljene od pokreta Pet zvijezda i Lige nije raspad eura, već stagnacija. Izgledno je da će nepotpuni okvir upravljanja eurozonom i nadalje ostati status quo. Eto političke lekcije za ostatak europskih populista. Pretvaranje EU u žrtveno janje kako bi se zamaskirali problemi unutar zemlje moglo bi se isplatiti na izborima, ali ono će također dovesti do nacionalne izolacije. To je dugoročno gubitnička strategija.

© Project Syndicate, 2018.