Zagrebačkim restoranima, kaže urbana legenda, kruži jedan gospodin visok oko metar sedamdeset sa skladno raspoređenih stotinjak kila. Nakon svakog obroka, koji obično dostaje za prehranu prosječne obitelji, dotični pije espresso kave i to na prilično originalan način. Uvijek konobaru demonstrativno vraća vrećicu šećera, vadi iz džepa kutiju sa sladilom i pažljivo klikne jednu tableticu u šalicu – čovjek, naime, ipak vodi računa o kalorijama. Nekako je tome nalik najnoviji rebalans proračuna – vodi se računa o tome koliko će se kalorija naći u kavi, odnosno koliko će se smanjiti davanja socijali, ali nitko niti ne pita koliko kalorija ima u pečenju, krumpirima i umaku, odnosno koliko se novca odljeva raznoraznim proračunskim korisnicima koji koštaju daleko više od navodnih ušteda. U biti, ovim proračunom se nije niti pokušavalo nešto posebno štedjeti, već se samo predvidjelo novo, veće zaduživanje, što dugoročno sigurno neće riješiti problem, mada je postojalo mnoštvo mogućnosti. Jedan od razloga ovogodišnje uspješne turističke sezone su, izuzev problema kod konkurencije i, kako tvrdi Vlada, mjera poduzetih u pripremi, zasigurno i pojačane inspekcije. Jednostavno, ako se uvede makar malo kontrole broj onih koji su skloni varati rapidno pada. Na žalost, takve mjere su vrlo skromno provođene kad je riječ o kontroli poreznih neplatiša.

Od koga uzimati?
Prema novinskim napisima od prosinca prošle godine do konca lipnja ove godine financijski su prekontrolirana 62 poduzeća. Broj nije prevelik obzirom da je u Hrvatskoj registrirano čak 271.111 poduzeća, odnosno, prekontrolirano ih je svega 0,023. U grubo, svaka tisućita tvrtka. Glasnogovornici sigurno u ovoj situaciji ne bi propustili naglasiti da je riječ o zlonamjernom tumačenju, jer je od ukupno registriranih pravnih osoba u zemlji, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, njih malo više od pola, konkretno: 137.079. Ako se gleda na ovaj način onda je država bila dvostruko uspješnije u financijskoj kontroli pa je pregledala 0,045 posto poduzeća. Na žalost, niti ova brojka nije spektakularna, ali slijedeća svakako jest: kontrolirana poduzeća pokušala su zakinuti državu i radnike za čak 97 milijuna kuna na porezima i doprinosima. Otprilike, to je nešto manje od trećine predloženog smanjenja za proračun Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Analogno rezultatima iz prvih šest mjeseci ove godine moglo bi se očekivati da će se provesti financijska kontrola i u drugom polugodištu, što bi isto trebalo rezultirati pronalaženjem stotinjak milijuna kuna utajenog novca. A kad bi se kontrola provela na jedan posto poduzeća u zemlji? Srećom, nisu baš svi poduzetnici u Hrvatskoj nepošteni, tako da ne bi nužno svaka daljnja kontrola rezultirala linearnim rastom prihoda, ali bi sigurno porezna evazija bila smanjena. Na žalost, javnosti nije poznato da je Vlada poduzela ikakve odlučne korake u naplati poreza, bar što se tiče one naplate koja je kompliciranija od uvođenja novih poreza. A kamo li da se govori o tome koliko se kontrolira druge korisnike proračunskih i paraproračunskih sredstava, odnosno provedbu javnih natječaja, gdje se troše enormni iznosi. No, kao da nitko u Vladi nema želje pokazati javnosti da se nastoji štedjeti, a to uopće nije teško. Treba samo prikazati kuda odlazi novac i vrlo lako će se moći postići konsenzus oko toga gdje uštedjeti. Retorika tipa “kažite od koga da uzmemo“ nikako ne drži vodu – ako se nikoga nije pitalo kad se davalo, a posebno ako se ne zna kome se sve i koliko daje, doista je nekorektno pitati javnost od koga bi se trebalo uzimati.

Cjedilo za proračunska sredstva
Pitanje bi imalo smisla samo da su javne financije potpuno transparentne i upravo je sad sjajna prilika da se uvedu nove norme ponašanja kad je riječ o javnim financijama i tako, kao prvo, poveća vjerodostojnost svakog proračuna, a potom i omogući bolje gospodarenje javnim novcem. To je u interesu ogromne većine građana ove zemlje, u stvari, nije u interesu samo onima koji krčme proračunski novac, a na to nemaju prava. Bilo bi doista zanimljivo saznati i imaju li političke pokrovitelje, odnosno je li im sustav omogućio parazitiranje na proračunu, no to je u ovom trenutku periferno pitanje – puno je bitnije utvrditi kroz koje sve rupe novac curi i što prije ih začepiti. A bilo bi lijepo i vidjeti neku inicijativu koja bi onemogućila zloporabu novčanih sredstava građana Hrvatske. U ožujku je bila objavljena priča o jednom bivšem saborskom zastupniku koji se uspio dočepati dviju otpremnina – jedne iz Ministarstva obrane, gdje se zaposlio na nekoliko dana, i još jedne od jednog javnog poduzeća. A da stvar bude bolja, Novi list je objavio da je dotični zastupnik nezakonito stekao pravo na povlaštenu, zastupničku mirovinu. No, na to nitko nije reagirao – ako je stvar doista bila nezakonita, onda je trebalo procesuirati bivšeg zastupnika. Ako nije, onda bi trebalo očekivati da Vlada pokrene izmjene propisa koje bi omogućavale stjecanje dviju otpremnina. Nitko ne očekuje da se odmah riješe sve rupe u propisima kojih ova zemlja ima doista mnoštvo, ali bilo bi ohrabrujuće da se pojavi makar neka inicijativa i tako uvjeri građane da se proračunska sredstva ne ulijevaju u cjedilo.

* Svi izneseni stavovi isključivo su osobni stavovi autora

Zorislav Antun Petrović, predsjednik Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa