Doista je fascinantno kako se u Hrvatskoj i u teškim vremenima neke tvrtke kreću prema naprijed. Jutarnji list je objavio priču o uspjehu nekoliko malih obiteljskih tvrtki koje su tijekom krizne 2009. godine uspjele vrlo uspješno broditi opasnim poduzetničkim vodama. Primjerice, tvrtke Morium, Revizija i M-biro imale su prihode od 1,5 milijuna kuna u prošloj godini. Tvrtka R-studio je od 2006. godine, kad je imala dva milijuna kuna prihoda, uspjela doći do prihoda od 7 milijuna kuna u prošloj godini. Možda slučajno, možda ne, ali ovako uspješnu priču imale su tvrtke povezane s bivšim premijerom – neke pripadaju suprugu jedne bivše državne tajnice, jedna pripada supruzi njegova dobrog prijatelja saborskog zastupnika, a zajedničko im je da su uspjele upravo u doba krize. Naravno, najuspješnija je tvrtka od onih koje su pripadale prijateljima i bliskim suradnicima bivšeg premijera bila Fimi-Medija, no to naravno ne znači da i ove tvrtke svoje rezultate trebaju zahvaliti upravo tom načinu poslovanja.

Otvaranje vrata
No svakako je indikativno da upravo u vrijeme krize postoje tvrtke kojima dobro ide. Treba se svakako nadati da je to ponajprije posljedica umješnosti vlasnika, no možda je ipak tu bila ponajprije veza s čelnim čovjekom izvršne vlasti. A tu motivi sigurno neće uvijek biti baš kvaliteta pojedine tvrtke koliko neki drugi. Najgori je razlog nekakav strah od odbijanja ponuđene usluge, što zacijelo nije zanemarivo. Razmišljanje poslovnih ljudi, koji sigurno najbolje znaju na koji način funkcioniraju stvari u gospodarstvu, nerijetko bude: “Bolje da poslujem s njima, inače…” Drugi loš motiv je logika da će se uvijek u nekakvoj potencijalnoj razmirici s tijelima javne vlasti moći izvući vezu s tvrtkom nekoga moćnog kao as iz rukava i tako riješiti problem poput “bezobraznog” poreznika koji želi naplatiti dug prema državnoj blagajni. A treći loš motiv je želja da se preko veza s tvrtkom povezanom s nekim moćnim možda otvore vrata za poslovanje s tijelima javne vlasti ili tvrtkama u državnom vlasništvu. Bilo bi sjajno da su ove teze krive, no u poslovnom okruženju koje vlada u Hrvatskoj ne može ih se odbaciti. A to okruženje se može svakako nazvati, samo ne dobrim. Potvrdilo je to i najnovije istraživanje Svjetske banke o poslovanju – Doing Business. Ova zacijelo najpreciznija analiza uvjeta poslovanja u svijetu pokazala je da je Hrvatska na 84. mjestu od 183 analizirane zemlje kad je riječ o poslovnom okruženju za ulagače. Hrvatska ne samo da je napredovala na ljestvici već je i proglašena jednom od 10 zemalja koje su napravile najveći napredak. Izuzev Hrvatske tu su još Gruzija, Ruanda, Bjelorusija, Burkina Faso, Saudijska Arabija, Mali, Kirgistan, Gana i Kazahstan. Sve su provele više od 12 reformi iz lakoće poslovanja u roku od pet godina. Svaki uspjeh treba veseliti, no ako se pogleda zemlje koje su uz Hrvatsku najuspješniji reformatori, teško da bi se našao ijedan od naših gospodarstvenika koji bi želio tamo poslovati. Možda su uvjeti poslovanja u Tbilisiju ili Accri doista bolji ili jednaki kao oni u Varaždinu ili Osijeku, ali teško da bi se našla neka tvrtka iz Hrvatske koja bi tamo uopće pokušala poslovati. Izuzev ako, kako se to popularno kaže, zna ljude.

Puno prostora za napredak
I upravo tu je temeljni problem poslovanja u Hrvatskoj – i tu je poslovanje daleko lakše ako se zna ljude jer se onda ne samo lakše pregovara već se, možda ne uvijek, ali prečesto uz poznavanje pravih ljudi može dobiti vrlo lukrativne poslove s tijelima javne vlasti unatoč manjku kvalifikacija, odnosno referencija. Lijepo je da se Hrvatska uspjela maknuti s dna gdje je godinama tavorila, no još su Singapur, Norveška ili Kanada, zemlje s vrha ljestvice, udaljene svjetlosnim godinama od uvjeta u Hrvatskoj. A tako će i ostati sve dok je javna administracija nekom majka, a mnogima maćeha. S druge strane dobra je stvar da ima još puno prostora za napredak, odnosno da Vlada bez većih problema može znatno olakšati poslovanje.

* Svi izneseni stavovi isključivo su osobni stavovi autora

Zorislav Antun Petrović, predsjednik je Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa