Uspješnost strategije europskog rasta ovisi o javnim ulaganjima

Autor: Michael Spence , 23. rujan 2014. u 22:00

Održavanje stope rasta na visokoj razini zahtijeva održavanje javnih ulaganja na visokoj razini, što utječe na porast i povrat privatnih ulaganja, što pak doprinosi proizvodnosti, izvozu i stopi zaposlenosti.

Europska komisija u srpnju je objavila šesto izvješće o gospodarskoj, društvenoj i teritorijalnoj koheziji.

U izvješću se izlaže plan o znatnim ulaganjima u iznosu od 450 milijardi eura iz tri fonda Europske unije u razdoblju od 2014. do 2020. S obzirom na teške gospodarske i fiskalne uvjete, zbog kojih će ulaganja u javni sektor najvjerojatnije biti izgurana iz državnih proračuna, ovaj program predstavlja ozbiljni korak u smjeru ulaganja u javni sektor okrenutih rastu. Iako su slična nastojanja u prošlosti bila vidno sklona fizičkoj infrastrukturi, napose prijevozu, prioriteti su se pomaknuli k uravnoteženijoj skupini ciljeva, među kojima su ljudski kapital, zaposlenost, tehnološka baza i baza znanja, informatika, unaprjeđenje tehnologije niskog ugljikovog otiska te uprava. Nameće se pitanje o gospodarskoj i društvenoj koristi navedenih ulaganja.

Naravno, održavanje stope rasta na visokoj razini zahtijeva održavanje javnih ulaganja na visokoj razini, što utječe na porast i povrat privatnih ulaganja, što pak doprinosi proizvodnosti, izvozu i stopi zaposlenosti. No javna ulaganja samo su jedna sastavnica uspješne strategije rasta. U nekim će scenarijima to donijeti korist, ali općeniti učinak bit će puno osjetniji od kratkoročnog uklone li se i ostale prepreke i ograničenja. Pritom su od ključne važnosti tri pitanja koja se međusobno nadopunjuju. Prvo od njih uglavnom pripada oblasti Europske središnje banke, a tiče se cjenovne stabilnosti i vrijednosti eura. Drugo je fiskalno, a treće strukturalno. Stopa inflacije, danas daleko ispod ciljane godišnje stope od dva posto, zašla je na područje opasnosti od deflacije. Kako deflacija povećava realni teret državnog duga i javnih nedužničkih obveza poput mirovinskog sustava, njezina pojava ugrozila bi ionako krhko financijsko stanje brojnih država te ubila rast

Previsoki državni dugovi
U poslijekriznim uvjetima agresivnih i nekonvencionalnih monetarnih mjera u ostalim naprednim zemljama, ne tako agresivne mjere Europske središnje banke za posljedicu imaju valutni tečaj koji je naudio konkurentnosti i potencijalu rasta trgovinskog sektora mnogih gospodarstava u eurozoni. To je iznimno važno jer je većina gospodarstava iskusila predkrizne obrasce rasta obilježene neodrživo visokom razinom ukupne domaće potražnje. Dakle, rebalans zahtijeva smjenu prema trgovinskom sektoru i vanjskoj potražnji, čemu će oslabljeni euro doprinijeti. Europska središnja banka toga je svjesna te bez velikih najava širi svoje programe otkupa kapitala kako bi povisila inflaciju i snizila vrijednost eura. Predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi rekao je kako obnova ciljane inflacije i slabljenje valute nije strategija rasta. Potrebne su ozbiljne i teške reforme da bi se fiskalno stanje brojnih država dovelo u red te da bi se poboljšala njihova strukturalna fleksibilnost.

A Europska središnja banka to ne može postići sama. S fiskalne strane, ionako previsoki državni dugovi i dalje su u porastu. No veći izazov predstavljaju nefinancirana nedužnička davanja za mirovinske i socijalne fondove, za koja se procjenjuje da su četiri ili više puta veća od iznosa državnog duga. Očito je da je nužna provedba vjerodostojnih planova koji će zaustaviti daljnji rast ovih obveza. Međutim, te obveze moraju se smanjiti jer već tvore razorno fiskalno opterećenje, uglavnom zahvaljujući ubrzanom starenju stanovništva, a ne treba smetnuti s uma ni produljenje životnog vijeka. SAD je suočen sa sličnim problemom, premda ondje on nije tako hitan. Naime, prema nedavno objavljenoj analizi za SAD, obveze koje slijede iz programa davanja u mirovinske i socijalne programe javni proračun udarit će za desetak godina. No, primjerice u Italiji, koja nema tako povoljnu demografiju, javni proračun već je pod udarom. 

Povišenje dobi umirovljenja
Rast bi ublažio ovo opterećenje, no srednjoročni i kratkoročni rast iznimno je problematičan. Inflacija bi snizila stvarnu vrijednost kako duga, tako i ostalih nedužničkih obveza. No isključena je čak i kontrolirana inflacija višeg stupnja; dakle, i u ovom slučaju prava prijetnja je deflacija. Vlade bi mogle povisiti poreze te na taj način pokušati pokriti veći dio obveza. No to neće pomoći rastu, a i nameće dodatno opterećenje radnoj snazi i mladima koji pokušavaju stupiti na tržište rada te bi se vrlo vrijedna skupina njih, s obzirom da su mobilni, mogla odlučiti na odlazak. Isto tako, dodatno zaduživanje s ciljem pokrivanja dijela obveza koje dolaze na naplatu samo bi preokrenulo sastav tih obveza, a ne bi ih smanjiloJedina preostala alternativa je izravno smanjenje. Za državni dug to znači stečaj ili bankrot, do čega će doći samo u ekstremnim okolnostima, a za nedužničke obveze to znači promjenu sustavskih parametara, primjerice povišenje dobi umirovljenja, što je u političkom smislu sporno i iznimno teško.

Treći sastojak koji nedostaje je strukturalna fleksibilnost, koja je potrebna iz dvaju razloga. Prvo, većina razvijenih gospodarstava održava neuravnotežene obrasce rasta koji su i doveli do globalne krize 2008. godine, a obnova rasta zahtijeva strukturalne promjene.Podaci za SAD ukazuju da premda je rast i dalje daleko ispod potencijala, otprilike polovica oporavka može se zahvaliti preokretu kapitala i radne snage prema trgovinskoj strani privrede, čemu je uvelike doprinijela proizvodnja plina iz škriljevca. Slično se u južnoeuropskim privreda ili ne događa ili se događa, ali ide puževim korakom, sve zbog strukturalne krutosti tržišta rada i usluga koja se hitno mora riješiti. Iznimka je Španjolska, koja je koncem 2012. počela provoditi reformu tržišta rada.  Čak i bez neuravnoteženosti prouzrokovanih krizom, strukturalna fleksibilnost u svim je gospodarstvima nužna za prilagodbu promjenama uzrokovanih globalizacijom te tehnološkim promjenama obilježenih uštedama u radnoj snazi i sklonosti određenoj skupini vještina i kompetencija, a koje se povezuju s porastom vrijednosti digitalnog kapitala. Naime, u posljednjih 30 godina svjetsko gospodarstvo dobilo je 1,5 milijardi novih povezanih radnika samo iz zemalja u razvoju, a nazire se novih tri milijarde potrošača. 

Europska nagodba
Digitalne tehnologije uklonile su potrebu za milijunima rutinskih radničkih poslova, a sada ubrzano stupamo u domenu zapošljavanja temeljenog na kognitivnim vještinama. Europa zaista ima priliku sklopiti nagodbu sljedećeg sadržaja: zemlje članice provode fiskalne i strukturalne reforme u zamjenu za kratkoročno ublaženje fiskalnih ograničenja – ne kako bi se povećala obvezna davanja, već radi usmjerenja na ulaganja okrenutih rastu s ciljem oživljavanja održivog oporavka. To bi primijetili i privatni ulagači, što bi dodatno ubrzalo proces oporavka. Sada je izazov kako iskoristiti tu priliku. 

© Project Syndicate, 2014.

Komentari (1)
Pogledajte sve

Kognitivne vještine i gospodarski rast????!!!! Političke stranke u Hrvatskoj tome su dale svoj doprinos kako inovativno, tako i kreativno.
Koalicije, jer kod nas još dugo neće vladati pojedinačno niti jedna stranka, kognitivne vještine pronalaze samo u svom članstvu, tako da sve koalicije na vlasti zapošljavaju „svoje uhljebe“ kako ih narod popularno naziva.
Tako je u ovo pred predizborno vrijeme, kognitivna vještina koja muči ambiciozne pojedince, vidjeti koja stranka ima šanse uči u koaliciju koja će vladati u narednom mandatu.
Ono što osujećuje ovu inovativnost i kreativnost „uhljeba“ ili nosioce „kognitivnih vještina“ je što se poslije nekoliko mandata može brzo u mirovinu. Upravo brzo umirovljenje „uhljeba“ ili nosioca“kognitivnih vještina“ devastira ovu inovativnost i kreativnost koalicijskih vlada u Hrvatskoj!

New Report

Close