Opsežna putovanja Europom na kojima je Steve Bannon bio ove godine nisu privukla pažnju na način na koji su to trebala, obzirom na to da je on glavni teoretičar brenda nacionalizma koji je dio "potpisa" američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Bannon sada želi izgraditi federaciju nacionalističkih stranaka u Europi. Pa ipak, nitko se ne pita kako jedan ideolog čija je parola "Amerika na prvom mjestu" može provoditi svoj politički projekt bilo gdje drugdje izvan Amerike. Kroz udruživanje snaga s francuskom vođom krajnje desnice, Marinom Le Pen, koja je sama deklarirani pristaša ruskog predsjednika Vladimira Putina, čini se da Bannon ima na umu novi tip "neo-nacionalističke internacionale".

Širenje nacionalizma
Dok se sve veći broj zemalja preobražava u "nacionalističke autokracije" i "neliberalne demokracije" pod vodstvom moćnika, nacionalizam je postao ideološki zajednički nazivnik. No, postavlja se pitanje trebamo li ozbiljno shvatiti oksimoron nacionalističkog internacionalizma. Tijekom povijesti, internacionalizam je općenito zagovarala ljevica, a sve je započelo pokušajima francuskih revolucionara da izvezu vlastiti politički projekt diljem Europe.

Ti su napori okončani diktaturom Napoleona Bonapartea.  Početkom prošlog stoljeća, socijalistički internacionalizam približio se postizanju svojih globalnih ambicija više od vlastitih preteča. Nakon sloma carske Rusije, boljševici su držali da će Sovjetski Savez poslužiti kao preteča globalnog komunizma. No, nakon neuspjeha komunističkih revolucija u ostatku Europe, Josif Staljin i Nikolaj Bukharin ponovno su osmislili povijesni zadatak Sovjetskog Saveza u vidu izgradnje "socijalizma u jednoj zemlji". Sam Sovjetski Savez bio je u početku zamišljen kao federacija socijalističkih republika pod jarmom dualne institucionalne strukture koja se sastojala od birokracije "uobičajenih" ministarstava, s jedne strane, i Komunističke partije, s druge.

U okviru tog aranžmana, partijski komesari oformili su paralelnu strukturu moći i bili su odgovorni Centralnom komitetu Komunističke partije. U teoriji, republike federacije bile su ravnopravne, a ruski nacionalizam bio je obuzdan. U stvarnosti, Ruska Republika izravno je dominirala ostalima, jer je u njoj bilo sjedište moći. Na gospodarskom planu, Sovjetski Savez nije imao eksplicitnu nacionalističku i protekcionističku politiku. Ipak, budući da se proizvodnja centralno planirala iz Moskve, donositelji ekonomskih politika igrali su protekcionističku ulogu, favorizirajući neke sovjetske republike nad ostalima.

Žele raspad EU projekta
Desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, brojne opozicijske komunističke stranke i lijevo orijentirane socijalističke stranke u Europi slijedile su vodstvo Kremlja. U međuvremenu, Zapad je nastavio dominirati svjetskim gospodarstvom. Uz Sjedinjene Američke Države kao predvodnika, zemlje zapadnog svijeta liberalizirale su trgovinu i ohrabrile ostale na otvaranje vlastitih gospodarstava. S vremenom, zemlje s tržištima u nastajanju, koje su nedavno stekle neovisnost, pridružile su se međunarodnom poretku predvođenom zemljama zapadnog svijeta. Čak i Kina, kao nominalno komunistička zemlja, naposljetku je prihvatila zapadnjačka ekonomska načela na vlastitom putu prema rastu.

Tijekom tog razdoblja, unutar zapadnjačkih demokracija, socijalizam je bio uvelike napušten i zamijenila ga je socijalna demokracija, koja je odbacila centralno planiranje u korist tržišta kao mehanizama dodjele resursa. Kako protumačiti Bannonovu inicijativu u takvom povijesnom kontekstu? Njegov cilj zasigurno nije izgraditi desno orijentiranu alternativu Sovjetskoj federaciji i Komunističkoj internacionali.

Vodeći europski desno orijentirani nacionalisti, kao što su Jérôme Rivi?re iz francuske krajnje desne stranke Nacionalno okupljanje u potpunosti su odbacili tu ideju. "Bannon je Amerikanac i za njega nema mjesta u europskoj političkoj stranci", izjavio je Rivi?re za portal Politico u srpnju. "Odbacujemo bilo kakav supranacionalni entitet i ne sudjelujemo u stvaranju bilo čega s Bannonom." Bannonova misija, stoga, nije poboljšati donošenje politika ili izgraditi nove institucije za upravljanje ekonomskim i tehnološkim izazovima dvadeset i prvog stoljeća.

Njegov je jedini cilj slabljenje i, po mogućnosti, dovođenje do raspada svih "liberalnih i socijalnih" dobrobiti, kao što je europski projekt. Okosnica projekta su dvije varijante internacionalizma koje Bannon i njegovi saveznici imaju namjeru uništiti: jedna pripada liberalnom desnom centru, a druga liberalnom lijevom centru. Taj cilj, više od bilo kakvih političkih sličnosti, ujedinjuje krajnje desne europske stranke.  Unatoč svojim slabostima, Europa još uvijek predstavlja središte liberalnog internacionalizma. I stoga je svi nacionalisti bez obzira na podrijetlo smatraju ideološkom noćnom morom.

Suautorica Caroline Conroy je istraživačka analitičarka na Brookings Institutu

© Project Syndicate 2018.