Bernard Ivezić

Bernard Ivezić

U Hrvatskoj se sada razvija i proizvodi barem pet najboljih robota na svijetu

Projekti koji se trenutno rade u Hrvatskoj, a koji su zapravo budućnost i gospodarstva i društvenog razvoja, dobar su pokazatelj da svi koji su rođeni nakon 1969. godine, kada je poslana prva poruka preko mreže koja će postati internet, pripadaju generaciji digitalnih domorodaca.

Ako imate više od 50 godina, možda i imate opravdanje. No ako ste mlađi od toga, više ga nemate. Ubrajate se među digitalne domorodce (engl. digital natives) htjeli si to priznati ili ne! Točno 29. listopada 1969. godine u 22:30 po lokalnom vremenu na sveučilištu UCLA u Los Angelesu profesor Len Kleinrock i njegov tim poslali su prvu poruku preko mreže (ARPANET) koja će kasnije prerasti u internet. Od tada je prošlo okruglo 50 godina.

U narednih mjesec i pol na tu se mrežu spojio Stanford, sveučilište oko kojeg je nastala Silicijska dolina. Internet je ispočetka bio akademska, vojna i istraživačka igračka. U Europi su prve korake prema internetu napravile Švedska i Velika Britanija koje su se povezale preko satelita. No tek je 1982. godine TCP/IP protokol definiran kao standard komunikacije, pretvorivši internet iz dogovornog u plug and play umrežavanje - i internet je eksplodirao.  Do 1990. godine ARPANET je ugašen, ali internet se rasplamsao po Europi, Australiji i Aziji. Danas samo u Kini ima više internetskih korisnika nego u Europi i SAD-u zajedno, njih 829 milijuna. U Hrvatskoj, prema Eurostatu, internet koristi oko 3,5 milijuna građana ili 85 posto populacije.

Mentalne blokade
Možda i dalje mislite da su digitalni domorodci isključivo oni koji su se rodili u posljednjem desetljeću ili dva. Recimo, otkada se pojavio prvi iPhone (2007. godine) i počela mobilna revolucija, ili otkada se Severinin porno film proširio internetom (2004. godine) i počeo nagli rast korištenja interneta u Hrvatskoj, ili čak još prije, kada se CARNet prvi put spojio na internet (1992.). Međutim, u globalnim okvirima ako imate pedeset godina ili manje, onda ste se rodili i odrastali u vrijeme kad je na našoj planeti nastao - internet. Tehnički, to ne bi bilo dovoljno da vas se zove digitalnim domorodcima. Ali, tempo kojim su pametni mobiteli i kontinuiran pristup internetu postali normala unatrag deset godina, kao i nadiranje novih s internetom povezanih tehnologija, malo kome više daju prostora da može reći kako nije proveo barem šest godina aktivno na internetu. 

To je točno onoliko koliko treba svakom novom, današnjem digitalnom nomadu da od pelena dođe do prvog razreda osnovne škole.  Tako da niti argument da internet nije ušao u širu primjenu u Hrvatskoj u isto vrijeme kad i u SAD-u zapravo više ne stoji. A tako široka definicija digitalnih domorodaca nužna je da bi se u Hrvatskoj srušile mentalne blokade razvoju modernog gospodarstva i društva. Nužno je to da bi se prihvatilo koliko se u Hrvatskoj radi stvari koje su progresivne poput ARPANET-a u SAD-u prije 50 godina, a koliko ima i onoga u čemu se ovdje jako zaostaje.

Zbog svega toga smatram da danas nije opravdano koristiti pojam digitalni domorodac da bi se opisala "tamo neka čudna nova generacija koja radi neke čudne stvari i ima čudne navike".  Nije to nikakva generacija koja je pala s Marsa već su to ljudi koji samo rade ono što je i svima nama dostupno i trebalo bi biti razumljivo svakome mlađem od 50 godina. A i starijima, jer ta granica je simbolično postavljena zbog obljetnice ARPANET-a. Možda mislite da pretjerujem, ali smatram da projekti koji se trenutno rade u Hrvatskoj, a koji su zapravo budućnost i gospodarstva i društvenog razvoja, dobar pokazatelj da su svi rođeni od 1969. naovamo generacija digitalnih domorodaca. Neki samo još nisu realizirali taj potencijal.

Ne samo u SAD-u i Japanu
Bilo bi dobro da ga realiziraju, jer u nedostatku saživljavanja s činjenicom da živimo u svijetu u kojem je tehnologija utkana u sve pore našeg života dovodi do toga da se problemi u Hrvatskoj i dalje, čak i uz najbolje namjere, rješavaju mimo dobre prakse koju digitalni nomadi uzimaju pod razumljivo. Ilustracije radi, jedna od tehnologija koje je omogućio napredak interneta i koja je jedan od glavnih simbola budućnosti su - roboti.  Možda vam se čini da se robotima bave samo Japanci i Amerikanci, ali to je daleko od istine. Roboti su itekako prisutni u Hrvatskoj, a u idućih pet godina doživjet ćete pravu robotičku revoluciju po cijelom svijetu. U Hrvatskoj se, konkretno, razvija i proizvodi barem pet najboljih robota na svijetu, u svojim nišama. 

Od Rimca do DOK-ING-a
Najrazvikaniji su trenutno oni koje proizvodi tvrtka Rimac Automobili, proizvođač najbržih električnih automobila na svijetu koji su do te mjere kompjuterizirani i autonomni da su de facto roboti na kotačima.  Nadalje, domaća tvrtka Inetec razvila je i proizvodi robota Forerunner koji ispituje unutrašnjost vertikalnih parogeneratora u nuklearnim elektranama.

Među njima je i RONNA, robot razvijen u suradnji zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje i KBC Dubrava. Osim što je prvi neurokirurški robot na svijetu, RONNA već aktivno asistira u operacijama. Startup Gideon Brothers proizvodi pak trenutno najnaprednijeg robota za zatvorene industrijske primjene i upravo je osvojio prvi veliki posao, i to za DB Schenker, najvećeg logističara u Europi.

Konačno, jedan od najstarijih i tržišno najuspješniji hrvatskih robota je onaj za razminiranje kojeg razvija i proizvodi DOK-ING. Nisu to jedini roboti koji se proizvode u Hrvatskoj, niti su roboti jedini vrhunac tehnologije koji se stvara ovdje. Sličnih primjera ima u području clouda, blockchaina, big date, IoT-a, umjetne inteligencije, VR-a i drugih tehnologija.  No sve dok se u Hrvatskoj uzgaja kultura u kojoj postoji podjela na digitalne domorodce i većinu koja to nije, pomaci u digitalnoj transformaciji kako gospodarstva tako i društva odvijat će se vrlo, vrlo polako.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve