Tržište nekretnina napokon sazrijeva

Autor: Ivan Pandžić , 21. siječanj 2010. u 22:00

Onakvo tržište kakvo smo poznavali vjerojatno je zauvijek mrtvo, a oporavak će sa sobom donijeti nova, puno realnija pravila

Iako je zadnje tromjesečje prošle godine donijelo povećanje prodaje nekretnina od 10 do 15 posto, ne bi bilo dobro te podatke shvatiti kao preokretanje trenda i kao početak povratka “na staro”. Tržište nekretnina koje smo poznavali od 2005. do 2008. godine vjerojatno je zauvijek mrtvo. Rado će ga se prisjećati oni koji su tada prodavali i gradili stanove, a kupci će samo reći “ne ponovilo se”.

Prošla godina ipak je donijela dosad najveći zablježeni pad prometa nekretnina od 25 posto. On je sasvim očekivan. Polagani pad kupoprodaja zbog rasta cijena i pada kupovne moći traje još od 2006. godine, ali se na njega nitko nije obazirao. Blagi oporavak u zadnjem tromjesečju ukazao je na nekoliko činjenica. Prva je da dosta Hrvata ima ušteđevine jer je većina kupoprodaja obavljena gotovinom. Druga je da se stanovi ipak mogu prodati ako se spusti cijena, a kupci ne očekuju da će za sitne novce dobiti nekretninu koja će im za tri godine udvostručiti uloženo. Treća je da kod kupaca ipak prevladava strah od zaduživanja zbog nesigurnosti. Četvrta činjenica je da određenog broja kupaca uvijek ima te da su oni investitori koji su dobro pogodili ciljanu skupinu ipak prodali svoje nekretnine. Tržište se ipak neće vratiti na razine kada se godišnje prodavalo 59.000 stanova. Pa i zbog toga što su istrošeni kreditni potencijali kupaca. Oporavak koji se očekuje ove godine imat će stabilizacijski učinak, ali ne bez žrtava. Tisuće su već počele ostajati bez posla kod građevinara i pratećih djelatnosti. Promjene neće, i na kraju ne bi ni trebale biti brze. Banke su se ipak opekle na prethodnoj konjunkturi, pa će prije ili poslije morati otpisati dio stanova koje su kreditirale. Ipak, može se očekivati da će banke napokon početi snižavati kamate na stambene kredite ili barem uz dogovor s državom dati instrumente osiguranja kupaca. Investitori više neće graditi po 25.000 novih stanova godišnje bez ikakvih analiza kome su oni potrebni i za koliko ih mogu prodati. Kupci neće “kapariti” stanove prije temelja, a kvaliteta i renome investitora će se puno više cijeniti. Cijene sigurno neće divljati. Sve u svemu, to je normalni proces u kojem nakon jakog rasta dolazi do pucanja balona, a zatim stabilizacije s utvrđenim kriterijima. Ove godina će zato biti godina sazrijevanja tržišta, a prometu će sigurno i pomoći oporavak zapadnih zemalja od krize, što bi trebalo dovesti strane kupce. Nove situacije su, čini se, svjesni svi na tržištu i spremni su zaigrati prema drukčijim pravilima. Svi osim vlasnika građevinskog zemljišta koji još drže cijene. Ako ih već nije pritisnula država, vjerojatno će do otriježnjenja doći kada potroše skupljene zalihe novca.

Komentari (6)
Pogledajte sve

Dobar post Olive.

A jel ti znaš kad ćemo u Europu? Možda 2015/u paketu sa Bosnom. Veće cijene? Čega? Za što??
Problem je taj što smo se ipak malo precijenili, a biser zvan Jadran nije zaslužio takvog vlasnika.
Tu ne može biti sunca. Read my lips…

Trebalo bi otvoriti oči i promatrati nekretnine u puno širem aspektu osim kroz klimatsko-geografsko područje. Nekretnina u grubom smislu zanči da ostaje na istom mjestu u funkciji vremena. U drugom djelu, nekretnina predstavlja vrijednost ukoliko u okruženju te iste postoje preduvjeti za rad, prosperitet, i zadovoljenje ostalih potreba nužnih za život. Budemo li polagali sve nade na ulazak Hrvatske u EU i preko tog segmenta na prodaju djedovine djedama i bakama iz Velike Britanije, znači li to da deklariramo otvaranje države – staračkog doma za EU. Hoće li naša djeca biti sretni činjenicom da za njih nije ostalo ničeg osim poslova spremačica, čistača bazena i doživotnog podstanarstva u nekretninama u vlasništvu stranaca. A hoće li i stranci dolaziti u sredinu gdje se socijalne tenzije iz dana u dan sve više produbljuju i otvaraju prostor osobnoj i inoj nesigurnosti.
Zaboravljamo da EU sakim danom ima sve manje stanovnika koji si mogu priuštiti luksuz, a prirodni prirast nadomješta se uvozom iz siromašnijih sredina. Koliko će vremena proći do slijedeće krize koja je neminovna. Sva ova pitanja, razumu bi nametnula alternativu i originalnost. Preko državnih i lokalnih regulativa potrebna je orjentacija prema mladima. Oni su jedini koji mogu pokrenuti prirodni i održivi razvoj, a prema tome treba se napraviti sve moguće da oni dobiju šansu da te nekretnine jednog dana posjeduju.
Naša najveća pogreška je upravo u previsokim cjenama zemljišta koja blokiraju bilo kakvu mogućnost madog pojedinca da započne od nečega, jasno davajući time eksluzivu samo građevinskom lobiju da profitira. Dobar gospodar (lokalna zajednica) mora se takmičiti sa drugim zajednicama u privlačenju budućih poreznih obveznika, ali istovremeno i glasača na način da pokloni , odnosno vrstom koncesie da mogućnost gradnje na svojem zemljištu a za uzvrat ubire cijelu paletu poreza koji u konačnici nadmaše vrijednost kvadrata zemljišta. Time bi se privatna zemljišta vrlo brzo prilagodila stanju na tržištu i dala poticaj jednom ekonomskom zamahu. Gradnja radi potrebe stanovanja ima svoje tržište, a gradnja preko građevinskog lobija isisala je likvidna sredstva iz banaka i zbog nespremnosti na korekcije cijena stoji zaleđeni kapital u nekorištenim zidovima.

Neće biti med i mlijeko a i m nismo Rumunjska I Bugarska kako geografski tako i prirodnim bogatstvima i kulturom.

New Report

Close