Nema nikakve sumnje da je u centru Zagreba doista puno zapuštenih prostora. Isto tako nema nikakve sumnje da u gradskoj blagajni jednostavno nema dovoljno novca da se ti prostori obnove i da treba omogućiti privatnim investitorima da tu ulože svoj novac i učine grad ljepšim. Konačno, slično je u svakom gradu na svijetu. No ono što čini Zagreb iznimkom u odnosu na druge gradove iz zemalja koje se nazivaju ili žele nazivati demokratskim je stupanj prilagodljivosti. Dok se drugdje investitori prilagođavaju prostornim planovima, u Zagrebu se događa suprotno: prostorni planovi se prilagođavaju investitorima, po čemu je u glavnom gradu Hrvatske nedvojbeno najprijateljskija klima prema investitorima na kugli zemaljskoj. Stoga se neće trebati čuditi ako se upravo u Zagreb počnu slijevati milijarde dolara inozemnoga kapitala željnog dobre zarade, pri čemu je izuzev gradskih vlasti bitan obol dala i policija akcijom u četvrtak u 3.30, kad je stotinjak specijalaca angažirano na uhićenju dvadesetak aktivista, među kojima je bilo i žena.

Darovanje javnog prostora
Već se izlizala fraza o kapitalu kao plašljivoj zvjerčici, no nakon ove akcije policije, koja je uklanjala ljude s javne površine kako bi na njoj mogao graditi privatni investitor, nema sumnje da će se od sada kapital u Hrvatskoj osjećati potpuno zaštićeno. No to je tek šlag na torti koju su zamijesile izvršne vlasti u Zagrebu kad je riječ o najnovijem poduzetničkom zahvatu u centru grada. Kako su već bezbroj puta upozorili Zelena akcija i Pravo na grad, Hoto grupa je dobila dozvole za jedan projekt, a sada realizira potpuno drugi. A da bi se za njega moglo dobiti dozvole, projekt je Gradsko poglavarstvo 30. siječnja 2008. proglasilo javnim interesom. Odluka je donesena zato što je projektom “Cvjetni prolaz” bilo predviđeno otvaranje prolaza kroz blok između Cvjetnog trga i Gundulićeve, što je doista dobra ideja i nedvojbeno bi uljepšalo centar grada. Međutim, u međuvremenu je došlo do promjene i prolaz je nestao i iz imena i iz samog projekta: projekt “Cvjetni prolaz” je preimenovan u “Cvjetni”. Nestalo je i prolaza, ali je javni interes ostao. A to se pokazalo još kad je 2007. izmijenjen glavni urbanistički plan (GUP) da bi se, kako su to još davno upozorili iz Zelene akcije i Prava na grad, prilagodio Hoto grupi, nakon čega je ukinuta zabrana gradnje novih javnih garaža u središtu grada. Doista, to je san svakog ulagača u nekretnine: butik GUP. Jednostavno, investitor dođe u gradske institucije i zatraži krojenje GUP-a, koji bi trebao biti temeljni dokument zaštite prostora u korist građana, po svom projektu.

Treba se nadati da je izvršna vlast Zagreba ovo zaštitila jer bi se ideja mogla poput požara proširiti ne samo Zemljom, već i svemirom, i svako selo, država, grad koji se odluči privlačiti strane ulagače mogao bi posegnuti za njom. A ako se to već dogodi, neka onda i plati neke tantijeme kreatorima ove sjajne ideje. Daljnji dokaz koliko je Zagreb grad prijatelj investitora je darovanje javnog prostora za ulazno-izlaznu rampu u privatnu garažu, i to ne bilo gdje, nego u pješačkoj zoni, konkretno u Varšavskoj ulici. Nije uopće sporno da se omogući bilo kojem investitoru gradnja garaže ako je to u skladu s prometnim projekcijama koje su napravili marljivi ljudi u Gradskoj upravi, ali kad je to na njegovu zemljištu, a ne na javnoj površini. Isto tako Grad ima namjeru platiti za tu rampu, a i za trafostanicu – naravno, novcem građana, odnosno poreznih obveznika. Doduše, to nije prvi put da se u Zagrebu javnim sredstvima gradi nešto za privatne investitore, bilo je po medijima već sijaset napisa o tome kako je Grad ne samo gradio prometnice već je i otkupljivao zemlju od samih investitora do čijih zgrada su građene ceste. Ali samo nekih. Drugi su morali darovati zemlju ili čak sami graditi pristupne ceste do svojih zgrada. Koji su bili kriteriji po kojima se odlučivalo kome će se izaći ususret, a tko će si sam pomagati javnosti za sada nije poznato, ali nakon slučaja u Varšavskoj bilo bi potpuno logično očekivati da čelni ljudi Zagreba objave čime se rukovode kad donose odluke o podupiranju pojedinih projekata, odnosno kojem će poduzetniku izaći u susret, a kojem ne.

Štetna situacija
Ako ni zbog čega drugog onda zato što građani imaju pravo znati čije projekte se podupire njihovim novcem i zašto. Ovakva situacija šteti svima, a ponajviše Hoto grupi, koja je već realizirala uspješne projekte u samom središtu Zagreba i uspješno renovirala i vratila u funkciju već poprilično oronule zgrade. Međutim, to je učinila na svojoj površini, ne na javnoj, i zbog tih projekata se nije oduzimala pješačka zona građanima niti je, barem prema javnosti dostupnim podacima, bio mijenjan GUP. A ako se ne suzbije ovaj pokušaj darovanja javnog prostora privatnom investitoru, onda se otvara Pandorina kutija da se to počne činiti i s drugim javnim prostorima. Primjerice, zar ne bi bilo zgodno omogućiti nekom investitoru da izgradi na jednom od četiri travnjaka Zrinjevca hotel? Ili kongresni centar? To bi nesumnjivo bilo u interesu razvoja grada, javni interes bi se bez ikakvog problema mogao ugurati u cijelu priču, a zna se tko bi vukao korist od toga – samo investitor i jataci u tijelima javne vlasti.

*Stavovi izneseni u tekstu osobni su stavovi autora

Zorislav Antun Petrović, predsjednik Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa