Jedna je dilema rješena, u maloprodaju na istoku regije ušao je novi igrač – kupnjom Maxija belgijski Delhaize se s 850 trgovina rasprostranio u sedam država. Čak i uz nešto rezerve prema transakciji, ponajprije zbog cijene, a onda i uz nedovoljna saznanja o budućoj poslovnoj strategiji Delhaizea na tom području, belgijski je trgovac dobio dovoljno za početak “bildanja” većeg udjela na tim tržištima.

Za druge maloprodajne lance to automatski znači da na ionako vrlo kompetitivnim tržištima moraju dodatno ojačavati vlastite strategije kako bi branili dosad stečene pozicije, odnosno eventualno ih i poboljšavali. Konkretno, za Konzum u Srbiji to znači fokus na zadržavanje drugog po veličini udjela u maloprodaji u toj državi. No, u toj su kompaniji poprilično sigurni da im, uz njihovu bazu potrošača, strategiju poslovanja, standarde usluge na koje su naučili kupce i model rada s dobavljačima iz regije, ulazak novog, drugačijeg konkurenta na tržište, neće predstavljati nikakav problem. Štoviše, vjeruju da Konzum u Srbiji (a i na drugim tržištima) baš zbog svoga koncepta ima još dosta prostora za rast.No, poznavatelji branše nisu u to uvjereni. Štoviše, smatraju da Ivica Todorić sada ipak mora krenuti na Mercator kako bi dobio mehaničku polugu za širenje u maloprodaji na jugoistoku Europe. U protivnom, ako mu Mercator izmakne, a udjel u njemu preuzme neki drugi jaki trgovac, Konzum bi se i s istoka i sa zapada mogao naći zbijen na tri tržišta od kojih u Hrvatskoj ionako nije jako daleko od dozvoljenih limita koncentracije. Je li onda doista njegov izlaz samo neki novi Migros ili Lenta, daleko od granica jugoistočne Europe ili će se možda i njegov Konzum pretvoriti u ozbiljnu metu? Doduše, ne na ovaj šarlatanski način na koji je u to, nazovi, krenuo Mercator. Pismo koje je pušteno medijima prije svega je iskorišteno kao platforma za izražavanje protivljenja Uprave Mercatora ulasku Konzuma i baš nikako se ne može nazvati ozbiljnom ponudom. Na tom tragu bi bilo zanimljivo vidjeti jesu li Žigi Debeljaku svoj interes za kupnjom dionica, prije nego što su formalno podnesu ponudu, iskazali i neki drugi strateški partneri i ako nisu, hoće li i njima javno pisati. Zasada se čini da je Debeljaka zažuljala samo Todorićeva šutnja. Doduše, nije isključeno da se u ovoj fazi za dionice Mercatora ni ne javi nitko od strateških ulagača, jer im se naprosto ne da zamarati s postepenim namicanjem udjela koji bi ih s vremenom evenutalno doveo do većinskog paketa. To, međutim, ne olakšava Todorićevu poziciju. Ako na koncu ipak krene u to preuzimanje, čeka ga vrlo teška i neizvjesna utakmica, a paralelno definitvno mora razrađivati rezervni scenarij koji će mu osigurati potencijal za rast maloprodaje. Osim ako ovih dana na sastanku u Zagrebu on i Debeljak ne postanu “najbolji” prijatelji.