Globalno gospodarstvo uvelike slabi uslijed dubokog, rasprostranjenog osjećaja neizvjesnosti. Glavni izvor te neizvjesnosti je trenutačni trgovinski rat između Kine i SAD-a. Kao što je pokazao Lawrence J. Lau sa Sveučilišta Stanford, problem nije u tome što je uvođenje carina po principu milo za drago imalo posebno veliki utjecaj, osim možda na određene gospodarske sektore u SAD-u i Kini.

Umjesto toga, taj je sukob bacio sumnju na budućnost globalne povezivosti gospodarstava, što je dovelo do nižih ulaganja i potrošnje u Kini i u Sjedinjenim Američkim Državama te među njihovim trgovinskim partnerima. Povrh toga, kineska država proširila je svoju ulogu u gospodarstvu.

Poduzeća u državnom vlasništvu ponovno su popularna među mladim tražiteljima zaposlenja i u očima bankarskog sektora koji je uglavnom u državnom vlasništvu, iako bi brojna poduzeća u državnom vlasništvu zapravo trebala biti restrukturirana umjesto da samo podmiruju svoja dugovanja. Istovremeno, za brojne firme u privatnom sektoru krediti su nedostatni i vrlo skupi, a čini se da je broj stečaja u porastu. Periodične političke intervencije namijenjene poništavanju tih dugotrajnih asimetrija između javnog i privatnog sektora pokazale su se nedostatnima.

Oskudica radnih mjesta
Što se tiče SAD-a, gospodarstvo je sve manje uzbuđeno po pitanju procikličkog fiskalnog stimulansa koji je morao izazvati blagi mamurluk. Sve do vrlo nedavno američke su Federalne rezerve stezale monetarnu politiku, dok su učinci viših kamatnih stopa vjerojatno bili odgođeni poreznim rezovima koje je provela Trumpova administracija u prosincu 2017.

U međuvremenu, prema nedavnom izvješću Vijeća o vanjskim odnosima, radna mjesta u proizvodnom sektoru, graditeljstvu i rudarstvu postala su relativno oskudna, uz povećanje nepopunjenih radnih mjesta u nizu servisnih industrija veće produktivnosti. Općenitije rečeno, rast produktivnosti bilježi silazne trendove, narušavajući dugoročni rast. Prema izvješću Globalnog instituta McKinsey, taj je trend djelomično rezultat kašnjenja u primjeni novih digitalnih tehnologija. Još jedan čimbenik je rastuća neusklađenost vještina, koja je također pridonijela nemobilnosti radne snage između tradicionalnih proizvodnih radnih mjesta i usluga.   Razvoj događaja u politici povećava neizvjesnost.

U SAD-u nitko ne zna hoće li predsjednički izbori 2020. završiti drugim mandatom Donalda Trumpa ili novom demokratskom administracijom koja će upravljati ili s centra ili s krajnje lijevog krila. Raspon mogućih političkih scenarija, od antitrustovskog djelovanja protiv najvažnijih digitalnih platformi do univerzalnih programa u sektoru zdravstvene skrbi i značajnih izmjena u poreznom sustavu, ekspanzivniji je nego što je bio slučaj već desetljećima.

Europa kasni s inovacijama
Situacija u Europi ne razlikuje se značajnije. Uslijed uspona nacionalizma i populizma (s lijeve i desne strane), antiestablišment stranke su ili dobile na popularnosti ili preuzele vlast u brojnim zemljama. Obzirom na takav razvoj događaja, čini se sve nevjerojatnijim da će Europska unija provesti toliko potrebne strukturne reforme. Vođe koji bi jedini mogli progurati takve mjere, njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron, oslabili su s političkog aspekta.

Merkel je najavila da će ovo biti njen posljednji mandat, a Macron se mora nositi s rasprostranjenim (i u nizu slučajeva nasilnim) prosvjedima od studenog. U svibnju će sve oči biti uperene u izbore za Europski parlament, što bi moglo rezultirati radikalnim preustrojem zaposlenika u Europskom vijeću i Europskoj komisiji. Također, stvari se dodatno kompliciraju činjenicom da Velika Britanija prolazi kroz kaotično razdoblje Brexita, što dodatno pojačava klimu neizvjesnosti.

S ekonomskog aspekta, problemi s kojima je suočena Njemačka, obzirom na svoj znatan industrijski sektor i značajnu izloženost trenutačnom razvoju događaja u Kini, doveli su do učinka prelijevanja diljem Europe. Italija ostaje u razdoblju prigušenog rasta u trajanju od dva desetljeća, tijekom kojeg se zapošljavanje mladih nalazi na neprihvatljivo visokih 32%. Što je još gore, talijanska vlada usvojila je konfrontacijski pristup Europskoj uniji vezano uz fiskalna pravila, no za postizanje dugoročnog rasta nedostaje joj uvjerljiv plan. 

Općenitije rečeno, Europa zaostaje za ostalim silama po pitanju inovacija i usvajanja novih digitalnih tehnologija. Međutim, i same digitalne tehnologije također pridonose globalnoj neizvjesnosti. Nije sasvim jasno u kojoj mjeri digitalne platforme mogu utjecati na političke procese, no postoje brojni dokazi koji nagovještaju da su one povećale društvene raskole i olakšale iskorištavanje demokratskih izbora. Iza tih raskola stoje snažni ekonomski trendovi, poglavito polarizacija tržišta rada i distribucije dohotka koja je vidljiva diljem razvijenih gospodarstava.

Oprez ima cijenu
Globalno gospodarstvo prolazi kroz veliku tranziciju, uslijed uspona gospodarstava u nastajanju, osobito u Aziji te digitalne transformacije poslovnih modela i globalnih lanaca opskrbe.  Dok je očito da je globalnim upravljačkim strukturama i pravilima potrebna revizija, postojećim međunarodnim institucijama nedostaje snage da same proguraju takve promjene, dok se istovremeno čini da vlade vodećih svjetskih gospodarskih sila nisu dorasle tom zadatku.

Sve u svemu, ti različiti ekonomski i politički trendovi mogu dovesti do još jedne globalne krize ili iznenadnog zastoja, ali to i ne mora biti tako. Kako god bilo, produljeno razdoblje radikalne neizvjesnosti održat će se zahvaljujući njima.  U takvim uvjetima, oprez se možda čini najboljom politikom za tvrtke, ulagače, potrošače, pa čak i vlade. No, oprez ima svoju cijenu: tvrtke i države koje ne ulože dovoljno u, primjerice, nove digitalne tehnologije, mogle bi i propasti.  Sve dok postoji neizvjesnost po pitanju pravila i institucija koje upravljaju globalnim gospodarstvom, mogu se očekivati kontinuirano loši rezultati.

© Project Syndicate, 2019.