Evo zašto je stagnacija turističkog rasta za Hrvatsku jako dobra vijest

Autor: Marija Crnjak , 14. kolovoz 2018. u 14:00
Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Ako se pokaže da je ovo bila godina zastoja, možda to ubrza procese koji hrvatskom turizmu mogu donijeti održivost i novi model rasta.

Svaka turistička destinacija ima svoja ograničenja, pogotovo ako se ne radi na njenoj transformaciji po pitanju infrastrukture, sadržaja, načina promocije.

Izgleda da se tako Hrvatska, nakon niza godina manjeg ili većeg rasta, ove godine opako približila granici nakon koje nema rasta na kojeg smo dosad navikli i hvalili se njime, jer je potrošen model na kojem se taj rast temeljio.  To ne mora nužno biti loša vijest, jer može poslužiti kao žešći motiv za izmjenu modela i početak transformacije o kojoj se dosad samo pričalo, a napravilo se malo, što pokazuju brojke i dosadašnja kakva-takva istraživanja. 

Stagnacija je očekivana
Analiza ove turističke godine tek nas očekuje, treba vidjeti u kojoj mjeri je svibanj s rastom od oko 40 posto punilo iznimno toplo vrijeme, je li lipanj i srpanj osim rasporeda praznika ispraznilo SP u nogometu, potom rezultate kolovoza i posezonu od koje se jako puno očekuje i pojačano ulaže.  Ali dvoznamenkasti rast treću godinu za redom ne može se očekivati, niti bi on u postojećem modelu bio koristan, a nekim gradovima i mjestima na Jadranu opako bi naškodio. 

U svakom slučaju za očekivati je da i ovogodišnja statistika pokaže da smo se jako malo odmakli od onog što nam je prirodno dano, toplog mora i sunca oko kojeg smo izgradili bar 80 posto turističkih proizvoda, kapaciteta, marketinga. Iako su se stvari nešto malo pomakle u zadnje četiri godine, možda više zahvaljujući globalnim trendovima u putovanjima koji mijenjaju navike putnika, u Hrvatsku se na godišnji odmor još uvijek putuje najviše zbog sunca i mora, a najveći dio gostiju i dalje čine obitelji s djecom, i modeli koji udovoljavaju takvim potrebama turista razvijaju se u gotovo svim morskim destinacijama.

Nema inovativnosti
Svako mjesto na Jadranu manje-više je jednako, jedni od drugih prepisuju, bez puno inovativnosti, radi se na tome da se u kratka dva-tri mjeseca što više zaradi, uz sve rizike koje vuče takva motivacija, pa i gosti često budu obmanjeni jer se gastronomija promovira tamo gdje nema dobrog restorana, vina tamo gdje ih se ne može popiti, biciklistički sadržaji tamo gdje nema ni nogostupa.  Van jadranskih odredišta turistički razvoj slabo se i prati, nema pravih istraživanja, projekata, vizije, javni novac ulaže se u posjetiteljske centre za mjesta bez turista, forsira turistički razvoj tamo gdje nema više ni života.

Atrakcije koje pak postoje nisu prepoznate i u njihovu se promociju ne ulaže. Istraživanja Instituta za turizam su tako pokazala da su gosti u Hrvatskoj sve manje zadovoljni upravo gastronomskom ponudom u mjestu, bogatstvom sportskih sadržaja, raznolikošću kulturnih manifestacija, mogućnostima za šoping, biciklističkim stazama, a najviše nezadovoljstva izaziva nedostatak programa za loše vrijeme. Što pak žele i očekuju od odredišta bez mora, to uopće ne znamo.

Zaboravljeni gosti
U prvoj godini eVisitora Hrvatska turistička zajednica iskoristila je podatke centralnog sustava prijave turista i došla do spoznaja da se hrvatski turizam temelji na ugošćavanju obitelji s djecom, dok znatno manje udjele u turističkom prometu imaju samci, parovi s odraslom djecom (empty nesters), potom mladi od 25 do 34 godine, skupina koja se (uz gay parove) dijelom može staviti u kategoriju DINKS (Dual Income No Kids).  Seniore, ogromnu brzorastuću nišu koja obožava putovati smo pak totalno zanemarili i uskraćujemo im ponudu, iako na veliko pričamo da želimo razvijati zdravstveni turizam. 

Empty nestersi putuju cijele godine, često spajaju posao s odmorom, zanimaju ih wellness, zdrava hrana, aktivnosti, spremni su potrošiti i nagraditi se, mladi pak uglavnom imaju novca, no i malo manje vremena, te ih zanimaju kratki i sadržajni odmori. Izvan ljetnih žega, i to ne bez dobre medicinske skrbi, putuju turisti zlatne dobi, a njih zanimaju atrakcije, cijene udobnost smještaja, a putuju u proljeće i jesen. Nijedna od ovih skupina ne ovisi o školskim praznicima, zbog motivacije za putovanje ni o vremenu, ne paze toliko na akcije i cijene, ali traže svaki svoje.

Možda je ovo prilika i za te neke nove hrvatske goste. Ako se pokaže da je ovo zbilja bila godina stagnacije, bilo po pitanju broja noćenja ili prihoda, a lipanj i srpanj na to upućuju, možda to ubrza procese koji hrvatskom turizmu mogu donijeti održivost, riješiti pitanje kadrova koji bježe od sezonskog modela brzog bogaćenja, potaknuti vezane segmente gospodarstva.   Različiti su putevi da se to postigne, a svi podrazumijevaju proširenje sezone, ali u onim smislu da se dovoljno jakom potražnjom postignu dobre cijene i ode u plus.

Komentari (14)
Pogledajte sve


Rast turizma je rezultat informatizacije cime je manevarski prostor sive ekonomije znatno smanjen, pa su tako iz godine u godinu ugostitelji hotelijeri iznajmljivači… iz straha prijavljivali promet. Ove godine su skuzili da porezna to labavo kontrolira u odnosu na prije 3,4 godine pa su smanji legalni dip poslovanja.
Osobno ne želim trošiti u hr pa ni ne ljetijem u rh inavokend izlete idem van. (Austrija, slovenija, francuska) cijene za istu kategoriju usluge iste, kvaliteta usluge nemjerljivo bolja, osoblje ljubaznije, opca kultura na puno većem nivou, sadržaji raznoliki, kvalitetniji…

seri seri, nisi ti iz svog sela izašo

Glavni problem ovdje je prevelika sezonalnost. Radi se ozbiljno cca 100 dana u godini.
Za veliku vecinu mjesta na jadranu, to se tesko moze bitno promijeniti.
Jedino Opatija i Dubrovnik mogu reci da rade cijelu godinu, tu jos mogu uci u bzir i Rovinj, Pula, Opatija, Zadar, Split i mozda jos poneko mjesto. U ovim mjestima ima smisla graditi hotele i njihova popunjenost moze biti kakva takva, ali opet relativno slaba ako usporedjujemo gradske hotele u velikim kontinentalnim gradovima.

U malim mjestima na otocima i obali, tesko da ima smisla graditi ozbiljne hotele,, jer oni ne mogu opstati s tako malo popunjenoscu, mozda bi mogli opstati mali obiteljski ili boutique hoteli, ali to nece bitno promijeniti sliku.
Realno, nema boljeg poslovnog modela za ta manja mjesta od ovog da obitelji ulazu u svoj mali biznis, koji im najcesce nije i primarni, i da probaju s time zaraditi koliko mogu u tom vremenu sezone. u takvim mjestima sezona je i najkraca. oni preuzimaju na sebe sav rizik, ali ako uspiju, mogu zaraditi toliko da onda (uglavnom uz neki posao ili sl) i zivjeti i opstati u tim mjestima.
da nema tog dodatnog prihoda, mnogi ne bi opsali i morali bi negdje ici trbuhom za kruhom
u nacelu, u tim manjim mjestima, ako ne,a tih malih iznajmljivaca tu nema ni turizma. jel to zelimo?

Zato apsolutno ne razumijem zasto se napada taj model!

tamo gdje se hoteli tuku s malim iznajmljivacima za goste, jasno mi je da bi oni rado eliminirali konkurenciju. jer bi niima rasla popunjenost, i ovaj pritisak i dokazi od hotelijera i onih s njima povezanih.

naravno, vecina hotelskih kuca ce biti u stranom vlasnistvu i oni ce nastojati izvlaciti profit izvan drzave, za razliku od malih iznajmljivaca koji su 98% domaci ljudi (mislim tu i na kontinentalce koji imaju aparmane i kuce za odmor i iznajmljuju ih) koji s zaradom skoluju djecu (koja naravno studiraju ili u zg ili u st, ri i sl), placaju racune, kupiju u lokalni. trgovinama, benzinskim stanicama i sl.

dakle mi bi htjeli sto vise takvih zatvoriti, pa neka se snalaze kaku znaju, a sto vise da nam stranci grade i ulazu i izvlace novce van.
bravo. tako treba. unisti sve svoje, i glorificiraj strano

ja se slazem da gdje god se moze poslovati kvalitetno da se grade i otvaraju hoteli, ali HR je jako razvedena sa stotinama malih mjesta gdje hoteli tesko mogu opstati i zatko ce nam uvijek trebati taj privatni smjestaj.

taj privatni smjestaj isto moze biti vrhunski i bolje je ljude motivirati da ulazu u kvalitetu i podizu nivo usluge (i cijene) nego ih pokusavati silom zatvarati.
Trziste je nemilosrdno i oni koji ne budu ulagali, ispast ce iz igre.

Citat iz članka:
Zaboravljeni gosti
U prvoj godini eVisitora Hrvatska turistička zajednica iskoristila je podatke centralnog sustava prijave turista i došla do spoznaja da se hrvatski turizam temelji na ugošćavanju obitelji s djecom, dok znatno manje udjele u turističkom prometu imaju samci, parovi s odraslom djecom (empty nesters), potom mladi od 25 do 34 godine, skupina koja se (uz gay parove) dijelom može staviti u kategoriju DINKS (Dual Income No Kids). Seniore, ogromnu brzorastuću nišu koja obožava putovati smo pak totalno zanemarili i uskraćujemo im ponudu, iako na veliko pričamo da želimo razvijati zdravstveni turizam.

Pitanje. Gdje su onda podaci o tisućama noćenja od partijanera. stječem dojam da se moje misli potvrđuju kako je taj promet mimo kontrole. jedan od organizatora je prošlu godini prijavio gubitak 500 000 . Slovenci su glavni organizatori koji bez ikakvog nadzora sve to organiziraju. Zrće, Tisno Split itd
Pišem samo ono što vidim

Ne treba se radovati stagnaciji onoga sto nam cini 18 % bdp. Hrvati imaju oko 200 milijardi kuna depozita. Ali da bi mobilizirali te depozite treba vjerovati u drzavu, treba vjerovati u nesto. Mediji su nam preplavljeni todoricima, rimcima, raznim opsjenama i iste se i potice. I u cega bi ljudi ulagali osim.u ono sto im je kedino u sto vjeruju, a to su aoartmani i rentijerstvo. Oni rijetki koji su se makli izvan okvira su izvarani u agrokoru, mirovinskim fondovima, predstecajnim nagodbama itd. Zanima me da se raspise kakav IPO poput HEPa tko bi vjerovao u to ? Fondovi kojima se sprema etatizacija ? Prelijevanje iz supljeg u prazno.

New Report

Close