Središnje banke moraju ukinuti nulte i negativne kamatne stope

Autor: Michael Heise , 14. prosinac 2016. u 22:00

Ekspanzivna monetarna politika podigla je cijene imovine – osobito obveznica i dionica – koja je bila u vlasništvu imućnih kućanstava, istovremeno je naštetila štedišama iz srednje klase, koji se pouzdaju u bankovne depozite.

Nakon 2013. godine kad je Thomas Piketty objavio svoju studiju o distribuciji dohotka i bogatstva o kojoj se toliko raspravljalo, nejednakost je jedna od glavnih tema javnih rasprava u većini naprednih gospodarstava, koju se okrivljava radi usporenog rasta i stagnacije produktivnosti, pa sve do porasta populizma i glasa u korist Brexita.

No, nejednakost i nadalje ostaje slabo definirana, s uvelike promjenjivim učincima, dok se još uvijek vode žučne rasprave vezano uz njene uzroke.  Nemoguće je dati odgovor čak i na najosnovnije pitanje – u kojim razmjerima je nejednakost neprihvatljiva. Nema "prirodne stope nejednakosti" koja bi prikazala uravnoteženo gospodarstvo te razinu prema kojoj bi kreatori politika trebali težiti. Umjesto toga, stope nejednakosti pojedinih zemalja uspoređuju se jedna s drugom – što predstavlja ograničeni pristup koji zanemaruje sve od širih gospodarskih trendova do razlika u učinku nejednakosti raspodjele bogatstva na populacije u različitim socijalnim okruženjima.

U vremenu u kojem svi prigovaraju radi nejednakosti, na globalnoj razini bogatstvo je šire raspodijeljeno u većoj mjeri nego ikad. Samo tijekom posljednjih 16 godina, broj se ljudi koji udovoljavaju uvjetima za inkluziju u srednju klasu na globalnoj razini – na današnjoj razini, ljudi s neto financijskoj imovinom u vrijednosti od 7000 do 42.000 eura (7400-44.600 dolara) – više nego udvostručio te premašuje 1 milijardu ili iznosi oko 20% svjetske populacije. I ne raste samo srednja klasa. Krajem prošle godine, oko 540 milijuna ljudi diljem svijeta moglo se ubrojiti među imućne na globalnoj razini, s neto imovinom koja premašuje 42.000 eura. To je oko 100 milijuna ili 25% više nego 2000. godine. 

Niži troškovi zaduživanja
Ključ takvog napretka leži u uspjehu gospodarstava u nastajanju, osobito Kine. Doista, brojni među onima koji su se pridružili visoko-imućnoj skupini ne dolaze iz tradicionalno "bogatih" zemalja; baš suprotno, SAD, Japan i zapadna Europa trenutno imaju samo 66% visoko-imućnih kućanstava na globalnoj razini, za razliku od 2000. godine kad je njihov udio u toj skupini premašivao 90%. Na nacionalnoj razini nejednakost je u porastu, ali samo na nekim mjestima. U gospodarstvima u nastajanju, udio bogatstva u vlasništvu srednje klase trenutno je u porastu, što naznačuje pad nejednakosti u raspodjeli bogatstva. Nejednakost je osobito u porastu u industrijaliziranom svijetu, gdje udio bogatstva koje posjeduju najbogatijih 10% ljudi iskazuje najveći rast.  To se odstupanje može djelomično objasniti činjenicom da je globalna financijska kriza bila najbolnija za napredna gospodarstva, osobito u Europi.

No, ekspanzivna monetarna politika koju su središnje banke naprednih gospodarstava usvojile nakon krize samo je dodatno pogoršala već ionako lošu situaciju. Takva politika podigla je cijene imovine – osobito obveznica i dionica – koja je bila u vlasništvu uglavnom imućnih kućanstava. Istovremeno je naštetila štedišama iz srednje klase, koji se obično pouzdaju u instrumente štednje kao što su bankovni depoziti. Uslijed nultih, ili naknadno, negativnih kamatnih stopa, takve štediše pretrpjele su gubitke. Iako prosječna kućanstva uglavnom imaju koristi od nižih troškova zaduživanja, imućnija kućanstva ostvaruju znatno veće koristi, zahvaljujući djelomično uštedama na hipotekarnim kreditima, koji su najviši u odnosu na dohodak gornje srednje klase.  

No, učinak ultra-labave monetarne politike proteže se daleko onkraj današnjih učinaka dohotka i bogatstva. Uslijed brzog starenja stanovništva u naprednim zemljama, štednja za starost važnija je nego ikad. Nadalje, uslijed vrlo niskih kamatnih stopa smanjuje se akumulacija mirovinske imovine, te će svi osim najbogatijih kućanstava vjerojatno trebati povećati štednju i/ili smanjiti potrošnju, akako sada tako i u budućnosti. Pad životne potrošnje naposljetku će imati negativni učinak na rast i potencijalno dovesti do socijalnih rascjepa kod nadolazećih generacija.  Priča o nejednakosti dodatno se komplicira razlikama diljem pojedinih zemalja. Razmislite o nerazmjeru između SAD-a, Danske i Švedske – od kojih su sve tri zemlje među najneujednačenijim društvima vezano uz raspodjelu bogatstva. 

Koncentracija bogatstva
Danska i Švedska poznate su po svojim dobro razvijenim sustavima socijalne skrbi, besplatnom obrazovanju i visokom razinom sudjelovanja na tržištu rada. Za razliku od toga, nejednakost u SAD-u, kojem nedostaju brojne socijalne zaštite koje postoje kod njihovih sjeverno-europskih pandana, nejednakost je doista vrlo zabrinjavajuća. Porast nejednakosti u raspodjeli bogatstva u SAD-u bila je izraženija tijekom prošlog desetljeća nego u bilo kojoj drugoj zemlji.

U ovom trenutku SAD ima najmanju srednju klasu na koju otpada samo 22% ukupne neto financijske imovine, pola prosjeka u ostalim industrijaliziranim zemljama i najveću koncentraciju bogatstva nego što je slučaj u bilo kojoj drugoj zemlji. Što se tiče Europe ili Japana, financijska kriza i monetarna politika koja je uslijedila mogli bi biti glavni uzroci takvog razvoja događaja. Međutim, još jedan čimbenik također bi mogla biti digitalna revolucija koja, sve više postaje "katalizator bogatstva". U svakom slučaju, važno je priznati da se Amerika nalazi u izvanrednoj situaciji. Ona ne prikazuje stanje zapadnog kapitalizma. Ona je iznimka, a ne pravilo.

Kako povećati štednju
Ako se uzroci i učinci nejednakosti razlikuju diljem zemalja, trebali bi se razlikovati i politički naputci. U slučaju nekih zemalja, poput južne Europe, rješavanje problema nezaposlenosti ključno je radi omogućavanja štednje i potrošnje kućanstvima sa srednjim i nižim dohotkom. Ostale bi se zemlje trebale usredotočiti na poboljšanje uvjeta za dugoročnu štednju, primjerice putem profesionalne mirovinske sheme. Ostalima bi bilo bolje da smanje porezno opterećenje, osobito u slučaju onih s niskim ili srednjim primanjima. Međutim, postoji jedan politički naputak koji bi pogodovao brojnim zemljama s najvišim razinama nejednakosti. Središnje banke moraju ukinuti nulte i osobito negativne kamatne stope. Takav čin zasigurno bi bio dobar početak borbe s rastućom nejednakošću u raspodjeli bogatstva.

© Project Syndicate, 2016.

Komentirajte prvi

New Report

Close