Tržište je neprestano u potrazi za novom pričom, a čini se da su ovogodišnju ulagači pronašli u Kini. Naime, zbog usporavanja gospodarskog rasta i gomilanja financijskih rizika javlja se sve više pesimizma, a ekonomisti diljem svijeta upozoravaju na neizbježnost kraha.

No sumorna predviđanja za Kinu prisutna su već 30 godina, a niti jedno se nije ostvarilo. Jesu li ova doista toliko drugačija?Kratko rečeno, ne. Baš kao i prethodna predviđanja, današnja se temelje na povijesnim prethodnicima i univerzalnim pokazateljima prema kojima se o Kini zbog njezinih jedinstvenih gospodarskih značajki jednostavno ne može točno suditi. Poanta počiva u činjenici da kompleksnost i jedinstvenost kineskog gospodarstva znače da bi procjena njezinog trenutnog stanja i rezultata zahtijevala analizu usmjerenu na detalje koja bi uzela u obzir najveći mogući broj najrazličitijih čimbenika. Dakle, predviđanja uglavnom nemaju smisla s obzirom na to da će se pretpostavke na kojima se temelje neupitno promijeniti.

Visoka stopa štednje
Uzmimo za primjer visoku financijsku polugu u Kini, za koju mnogi smatraju da će biti ključni čimbenik u nastanku krize. Tvrdnja je da su se sve zemlje koje su doživjele kreditni procvat velikih razmjera u konačnici morale suočiti s realnošću kreditne krize i grubog privrednog prizemljenja. No prije nego što procjenimo je li to i kineska sudbina, moramo uzeti u obzir nekoliko specifičnih čimbenika. Iako kineski omjer duga prema BDP-u jest visok, isto se može reći i za niz uspješnih istočnoazijskih gospodarstava, poput Tajvana, Singapura, Južne Koreje, Tajlanda i Malezije. Usto, kineska stopa štednje puno je viša. Dakle, što je viša stopa štednje, to je manje izgledno da će visok omjer duga prema BDP-u poslužiti kao okidač za financijsku krizu. Zapravo je visoki kineski omjer duga prema BDP-u u velikoj mjeri rezultat činjenice da su stopa štednje i ulaganja istovremeno visoke. Premda nemogućnost otplate zajmova može doprinijeti velikom dužničkom opterećenju, udio neotplativih dugova u najvećim kineskim bankama manji je od jedan posto.

Novi kućevlasnici
Ukoliko na temelju izloženih razmatranja ipak dođemo do zaključka da kineski omjer duga prema BDP-u zaista predstavlja ozbiljnu prijetnju njezinoj financijskoj stabilnosti, ostaje pitanje koliko je izbijanje takve krize izgledno. O tome možemo iznijeti provizoran zaključak tek kada smo odredili sve specifične poveznice velikog dužničkog opterećenja i početka financijske krize. I balon na kineskom tržištu nekretninama često se navodi kao izgledni katalizator krize. No daleko je od sigurnog kako bi se takav scenarij odvio. Pretpostavimo da je balon na tržištu nekretninama puknuo. U Kini ne postoje hipoteke bez jamstava, a polog na kupovnu cijenu koji se traži pri prijavi za financiranje smije premašiti 50 posto. Kako nije vjerojatno da će cijene nekretnina toliko pasti, puknuće ovog balona ne bi uništilo kineske banke. Čak i da cijene nekretnina padnu za više od 50 posto, komercijalne banke bi preživjele, dijelom i zbog toga što hipoteke čine tek oko 20 posto ukupne aktive banaka.

Istodobno bi vrtoglavi pad cijena privukao nove kućevlasnike u velike gradove pa bi se tržište stabiliziralo. Usto bi se nedavno najavljena urbanizacijska strategija pobrinula da demografska struktura gradova podržava unutarnju potražnju. Kad ni to ne bi bilo dovoljno da se odagna katastrofa, vlada bi mogla otkupiti neprodane nekretnine i iskoristiti ih kao socijalne stanove.Nadalje, bude li potrebno, banke bi mogle vratiti određeni dio izgubljenih sredstava prodajom jamstava. Kao posljednje utočište uskočila bi vlada, kao što je učinila krajem 1990-ih i početkom 2000-ih te jednostavno uklonila neotplativa dugovanja s bilanci banaka. Naime, Kina ima golemu ratnu škrinju rezervi u stranim valutama koje neće oklijevati upotrijebiti dođe li do potrebe za ubacivanjem kapitala u komercijalne banke.

Gospodarske intervencije 
Sve to je krajnje nevjerojatan scenarij. Kineski bankarski sustav jest suočen s rizicima koji proizlaze iz nepodudaranja dospijeća između zajmova i depozita. No taj otklon puno je blaži nego što određeni promatrači smatraju. Zapravo je prosječno trajanje depozita u kineskim bankama oko devet mjeseci, dok srednjeročni i dugoročni zajmovi čine malo iznad polovice ukupnih nepodmirenih kredita.Puno ozbiljnija prijetnja bi nastala kada bi se vlada odlučila na prebrzu liberalizaciju prevelikog dijela sredstava na tekućem računu. Naime, ublaži li Kina ograničenja na prekogranični protok kapitala, neočekivani šok potaknut će prebjeg kapitala golemih razmjera, što bi srušilo financijski sustav.

Dakle, od iznimne je važnosti za Kinu da u bliskoj budućnosti održi kontrolu nad kratkotočnim prekograničnim protokom kapitala.Isto tako, kineska vlada mora riješiti jedno ključno proturječje. Monetarne kamatne stope bilježe stalan i stabilan rast zbog općeraširene prakse regulacijske arbitraže (pri čemu banke pronalaze rupe u zakonu koje im omogućuju izbjegavanje po njih nepovoljnih propisa) i fragmentacije kreditnog tržišta, dok povrat kapitala ubrzano pada zbog prerastegnutosti. Ne uspije li kineska vlada ostvariti obrat ovoga trenda, finacijska će kriza postati neizbježna, u jednom ili drugom obliku. No s obzirom na to da je vlast široke ruke kada je riječ o gospodarskim intervencijama, do kraha neće doći tako skoro, dođe li do njega uopće. 

© Project Syndicate, 2014.