U strahu od onečišćenja naftom važnih plovidbenih tjesnaca Bospora i Dardanela Turci razmišljaju kako izbjeći ili reducirati na minimum mogućnost takve katastrofe. Razmišlja se u nekoliko pravaca, poput smanjenja broja prolaza tankera kroz tjesnace, ograničenja veličine tankera i zabrani plovidbe starijim tankerima. Prošle su godine s Crnog mora preko turskog teritorijalnog mora tankeri prevezli 111,6 milijuna tona nafte, što predstavlja porast od 63% u odnosu na 2000 godinu.

Kako spriječiti onečišćenje
Više od dvije trećine te nafte ukrca se u ruskoj luci Novorosijsk koja dolazi preko naftovoda kapaciteta od 700.000 barela na dan iz zapadnog Kazakhstana. Ostale ukrcajne luke nalazese u Gruziji, Ukrajini i u Rusiji. Ne želeći imati samo jedan izvozni pravac nafte Rusi su odlučili povećati izvoz nafte preko baltičkih luka, pa je tako u odnosu na 2000. godinu kad se izvezlo 36,7 milijuna tona u 2009. izvezeno čak 134.7 milijuna tona nafte. Svjesni mogućih posljedica onečišćenja mora naftom Turci razmišljaju o korištenju više naftovoda. Postojeći naftovod iz Kaspijskog mora, iz luke Baku (Azerbajdžan) do turske luke Ceyhan, kapaciteta od milijun barela dnevno, očito nije dovoljan iako se prošle godine preko tog naftovoda transportiralo 43 milijuna tona nafte. Inače Azerbajdžan je povećao ponudu nafte na međunarodnom tržištu u zadnjih petnaest godina za 426%, tj. na milijun barela dnevno. I Kazahstan također razmišlja o naftovodima, ali tako da zaobiđe ruski naftovodni sustav. Dio se kazahstanske nafte od 2008. godine transportira željeznicom iz naftnog polja Tengiz za luku Aktau, gdje je mali tankeri prevezu do luke Baku da bi se kasnije transportirala naftovodom Baku-Tbilisi-Ceyhan. Kazakhstanska ponuda nafte u zadnjih je petnaest godina porasla za 257% i danas iznosi 1,5 milijuna barela dnevno. Naftovod iz luke Samsun na sjeveru Turske preko kopna do luke Ceyhan na jugu znatno će smanjiti promet naftom istanbulskim tjesnacem, a ako dođe do realizacije projekta naftovod Burgas-Alexandropoulis nafta iz Novorosijska transportirala bi se i preko Bugarske za grčku luku u Egejskom moru i to bi rasteretilo prometno osjetljive tjesnace Bospor i Dardaneli. No izgleda da su prije tri mjeseca Bugari odustali od projekta, jer vjeruju da za njih nije ekonomski isplativ i može biti veliki zagađivač prirode. Pitanje je koliko je projekt Paneuropskog naftovoda (PEOP) koji bi povezao crnomorsku luku Konstancu s Trstom, a koji bi dijelom išao preko Hrvatske, za nas koristan. Ta bi nafta prvenstveno dolazila iz Kaspijskog područja, a područje Kavkaza jedno je od politički najnestabilnijih područja na svijetu. Moguće je da takav projekt doživi potpuni promašaj ako se zarati u Zakavkazju i okolici, a brodari tada svakako neće rado slati tankere u Crno more. Isto tako nelogično je očekivati da će tankeri ploviti Crnim morem a Jadranskim ne. Zaboravlja se da je Crno more zbog svoje zatvorenosti ugroženije od Jadrana, dok je sjeverni dio Crnog mora već značajno zagađen.

Politički pritisci
Naftovod Družba Adria je također veliko pitanje, tj. kakve zaista koristi može Hrvatska imati od njega. Istina je da su Rusi geografski izolirani glede transporta nafte zapadnoj Europi, i prirodno je da traže izlaz u više pravaca. Naftovod omogućava širenje ruskog utjecaja u zemljama koje prihvate da naftovod prolazi kroz njihov teritorij, pa bi bilo logično da Rusi sami investiraju u takav projekt, a ne da očekuju od nas financijsku realizaciju projekta. Ne smije se zaboraviti da su naftovodi uzroci mnogih svađa i sporova, pa država preko čijeg teritorija prolazi naftovod može zaustaviti transport nafte, a politička prepucavanja mogu donijeti samo negativne posljedice, kako državama u sporu, tako i korisnicima nafte koja prolazi naftovodom. Hrvatska ne smije biti inicijator naftovodnih ideja, a ako zbog političkog pritiska ne može izbjeći neki veliki naftovodni projekt, tada iz tog projekta mora tražiti maksimalnu korist, s tim da treba stalno naglašavati da je Hrvatska prezadužena, i da se ne može upuštati u svaki projekt. Najbolje bi nam bilo uložiti u bolje održavanje postojećih naftovoda kako bismo spriječili ekološke tragedije.

Dr. sc. Ivica Tijardović, stručnjak za pomorstvo, autor je knjige ‘Practical Ship Stability’ i brojnih stručnih članaka u svjetskim pomorskim časopisima