Nema uplate doprinosa, nema isplate plaća. Na prvu loptu, s pravnog stajališta, tu ne bi trebalo biti mnogo dvojbi. Neuplaćivanje zdravstvenih i mirovinskih doprinosa (prvi i drugi stup) ozbiljno je kršenje zakonskih obveza i logično je da se takva praksa sankcionira jer, kao i kod neplaćanja obveza prema dobavljačima, time se guše oni koji se drže pravila, a koji i sami dolaze u teškoće zbog takve loše prakse.
No, kažnjavanjem poslodavaca bit će, na žalost, kažnjeni i njihovi radnici, a (manji) dio njih u tom procesu čišćenja na kraju će ipak ostati i bez posla. U tvrtkama koje tek sporadično (dva-tri mjeseca) imaju problem skupiti dovoljno novca za isplate i plaća i doprinosa zaposlenici bi se mogli suočiti tek s kratkoročnim zastojem u isplati plaća. U onima gdje se taj problem pojavi, primjerice, unutar mjeseca, banke će provesti nalog za isplatu plaća i bez onoga za doprinose, ali će morati promptno izvijestiti Finu (a ona Poreznu) o tome. Izmiri li poslodavac obvezu naknadno, samo će potrošiti nešto dodatnog vremena sebi i banci. Međutim, u cijeloj toj priči takvi i nisu problem. Problem su oni s više ili manje kroničnim obilježjima nediscipline plaćanja (ne samo doprinosa) i koji se i uz najbolju volju ne mogu brzo maknuti s crne liste Porezne uprave, a imaju desetke ili stotine zaposlenih za čije plaće još uspijevaju “skucati”, a usto imaju i razmjerno solidan proizvod ili tržišnu poziciju. Drugim riječima, reći će porezni stručnjaci, ovdje govorimo (i) o tvrtkama kod kojih mimo automatizama valja analizirati što je utjecaj krize i što valja poduzeti ili potaknuti u smjeru stabilizacije poslovanja. Jer, među takvima se nađu i tvrtke poput Varteksa, Konstruktora… Zato nije slučajno da su u paketu jačanja financijske discipline i poboljšanja situacije s nelikvidnošću u gospodarstvu, uz uredbu o plaćanju doprinosa, predviđena i dva zakona. Jedan od njih je Zakon o financijskom poslovanju koji, među ostalim, uključuje institut prisilnih nagodbi, pretvaranja potraživanja u udjele i planove restrukturiranja za tvrtke s dobrim izgledima za budućnost. No, takvi pokušaji nisu novost; bilo ih je i za bivše Vlade. Za uspjeh takvih intervencija potrebni su instrumenti, povjerenje u sustav (uz strah od sumnjičenja zašto se baš spašava ova ili ona tvrtka), ali i ekipa koja bi sa strane države operativno provodila “brza restrukturiranja”. Prilično je upitno ima li ministar Linić ljude za to.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Još samo jedno mazanje oöiju javnosti. Ako i prijavim takvog poslodavca država će vjerovatno naplatiti kaznu a ja opet neću vidjeti svoju plaću i još ću dobiti otkaz.
a nečeš sigurno dobit povišicu i cve[emo_namigusa]tje
Još samo jedno mazanje oöiju javnosti. Ako i prijavim takvog poslodavca država će vjerovatno naplatiti kaznu a ja opet neću vidjeti svoju plaću i još ću dobiti otkaz.
Izgleda da svi na forumu sagledavaju problem iz svoje "kutije". Možda bi trebalo sagledati uzroke problema. U argumentacijama nedostaju brojevi!
@Dakle, doprinosi su obvezni prema Ustavu SAMO ako poslodavac za to IMA sredstva, što je posebno važno za samozaposlene tj. obrtnike.
Ti si 100% sa crne liste,
Uključite se u raspravu