Rast zemalja u razvoju spasit će samo veća produktivnosti

Autor: Martin N. Baily , 02. ožujak 2015. u 22:00

Razdoblje ‘lakog’ rasta BDP-a koji potiče ogroman broj mladih radnika završava, gospodarstva u nastajanju moraju se suočiti s izazovom rasta, prateći promjene u politikama, poticajima i praksama, u cilju poticanja produktivnosti.

Starenje stanovništva često se citira kao najveći gospodarski izazov razvijenog svijeta.

Ali novi izvještaj organizacije McKinsey Global Institute (MGI) pokazuje da demografske promjene predstavljaju još veću prijetnju izgledima za rast u brojnim gospodarstvima u nastajanju. Tijekom posljednjih 50 godina, rast stanovništva od 1,6% potaknuo je porast radne snage i brzi rast BDP-a u brojnim gospodarstvima u nastajanju. Zaposlenost se više nego udvostručila u Kini i Južnoj Africi, barem utrostručila u Brazilu, Indiji, Indoneziji, Meksiku i Nigeriji. U Saudijskoj Arabiji zaposlenost se povećala gotovo devet puta. Ali uslijed usporavanja rasta stanovništva, očekuje se da će prosječni rast zaposlenosti na godišnjoj razini u gospodarstvima u nastajanju pasti sa 1,9% na 0,4%.

U apsolutnim terminima, taj pad će nadmašiti pad u razvijenim gospodarstvima u kojima se očekuje da će rast zaposlenosti na godišnjoj razini pasti s 0,9% na 0,1% u nadolazećim godinama. U većini gospodarstava očekuje se da će zaposlenost doseći vrhunac unutar sljedećih pola stoljeća; u Kini bi se radna snaga trabala smanjiti za 20% tijekom tog razdoblja. Naravno da postoje iznimke od ovog trenda. Predviđa se da će se povećanje zaposlenosti u Indoneziji i Južnoj Africi nastaviti (premda po sporijim stopama rasta). Očekuje se da će se radna snaga u Nigeriji utrostručiti između 2014. i 2064. i brojna druga gospodarstva u subsaharskoj Africi doživjet će slične razine rasta. 

Mogući znatno bolji rezultati
Međutim, demografski vjetar u leđa u gospodarstvima prestat će, s ozbiljnim posljedicama po rast BDP-a. Ako ne bude drugih promjena u tekućim trendovima, stope rasta BDP-a pasti će za jednu trećinu, sa 4,8% na 3,1% na godišnjoj razini do 2064. Ono što još više zabrinjava jest predviđanje da će pad udjela radno sposobnog stanovništva uzrokovati pad BDP-a po glavi stanovnika veći od 30% u nekim zemljama – osobito u Brazilu, Meksiku i Saudijskoj Arabiji. Dobra vijest je da gospodarstva u nastajanju imaju na raspolaganju moćno oružje za izmicanje ovim trendovima: rast produktivnosti. Nesumnjivo, rast produktivnosti na godišnjoj razini u gospodarstvima u nastajanju trebao bi se ubrzati za 57%, sa 2,8% na 4,4% kako bi u potpunosti kompenzirao demografske promjene.

Ali, čak i ako taj ambiciozan cilj nije dostižan posvuda, gospodarstva u nastajanju imaju znatan prostor za postizanje rasta produktivnosti. Naposljetku, tijekom posljednjih 50 godina, jaz u stupnju produktivnosti između gospodarstava u nastajanju i razvijenih gospodarstava neznatno se smanjio; u apsolutnim terminima on se više nego udvostručio. Zaista, unatoč činjenici da se prosječan rast produktivnosti u gospodarstvima u nastajanju ubrzao tijekom svakog desetljeća od 1970-ih, to uvelike odražava brzi rast produktivnosti samo u jednoj zemlji: Kini, gdje je godišnji prosjek 5,7% od 1964. Drugdje su podaci neujednačeni. Meksiko i Saudijska Arabija su poboljšali svoju produktivnost za manje od 1% na godišnjoj razini tijekom tog razdoblja; Argentina, Brazil, Rusija i Južna Afrika dosegle su rast produktivnosti između 1,2% i 1,5%. Postoje razlozi da vjerujemo da ta gospodarstva mogu postići znatno bolje rezultate.

Uslijed sveobuhvatnog pristupa, 11 gospodarstava u nastajanju (Argentina, Brazil, Kina, Indija, Indonezija, Meksiko, Nigerija, Rusija, Saudijska Arabija, Južna Afrika i Turska) mogla bi u prosjeku potaknuti svoj rast produktivnosti na godišnjoj razini za čak 6% do 2025. Četiri petine tog rasta bile bi postignute usvajanjem pristupa koji su već bili uspješni drugdje, s novim tehnološkim, operativnim i poslovnim inovacijama koje bi se pobrinule za ostalo. Mogućnosti za sustizanje razina produktivnosti u razvijenim zemljama ima u izobilju u najvažnijim sektorima. U maloprodaji, gospodarstva u nastajanju mogla bi udvostručiti svoju produktivnost do 2025., uvelike usvajanjem modernih formata trgovina, poput supermarketa i hipermarketa, koji su barem tri puta produktivniji od tradicionalnih malih trgovina. U Meksiku povećanje udjela modernih trgovaca na malo za 10% polučilo bi povećanje ukupne produktivnosti tog sektora za 25%.

Mehanizacija poljoprivrede 
Slična situacija bila bi kad bi se u kineskoj ogromnoj automobilskoj industriji konsolidiralo poslovanje u manji broj većih postrojenja koja bi radila gotovo punim kapacitetom, produktivnost tog sektora – koja je znatno ispod prosjeka u razvijenim zemljama – mogla bi porasti za do 50%. I brojne zemlje mogle bi znatno poboljšati učinkovitost lanca vrijednosti hrane mehanizacijom poljoprivrede. Postoji također ogroman prostor za inovacije koje bi potaknule proizvodnju, osobito u zdravstvenoj skrbi, sektoru koji se upravo razvija u većini gospodarstava u razvoju. Digitalizacija povijesti bolesti omogućila je indijskom ruralnom dispanzeru Bhorugram da gotovo udvostruči broj imunizacija. Slično se dogodilo u zapadnoj Keniji u ruralnom zdravstvenom centru Mosoriot gdje je digitalizacija omogućila da se provede dvije trećine manje vremena u interakciji s ostalim osobljem vezano uz administrativne zadatke i gotovo dvaput toliko vremena za upisivanje pacijenata. 

Poticanje istraživanja
Po pitanju operativnih inovacija, tu je primjer indijskog Sustava za očnu njegu Aravind, koji je kroz primjenu načela industrijskog inženjeringa u tijeku rada postao najveći svjetski pružatelj usluga očne njege. Vlade mogu igrati važnu ulogu u promidžbi takvih inovacija. Deregulacija poljoprivrede u Brazilu i poticanje istraživanja i razvoja omogućilo je brazilskoj korporaciji za istraživanja u poljoprivredi uvođenje više od 9000 tehnoloških projekata, uključujući idejno rješenje tropske vrste soje koja može uspijevati u brazilskoj klimi. Učinkovitost je vrtoglavo porasla te je brazilski prinos usjeva dosegao razine prinosa u razvijenim zemljama. Razdoblje "lakog" rasta BDP-a koji potiče ogroman broj mladih radnika završava. Gospodarstva u nastajanju moraju se frontalno suočiti s posljedičnim izazovom rasta, prateći sveobuhvatne promjene u politikama, poticajima i etabliranim praksama u cilju poticanja produktivnosti. Prepoznavanje tog imperativa prvi je korak. Nakon toga neophodno je započeti s teškim radom. 

Koautorica Jaana Remes je partner u McKinsey Global Institut.

© Project Syndicate, 2015.

Komentari (1)
Pogledajte sve

Koji je cilj rasta produktivnosti? Sjetimo se naše proizvodnje mandarina. Robe je bilo puno, a cijena je bila nikakva? Pa da je nekome i bilo rentabilno, kako može zaraditi i koji je daljnji cilj tog posla?

Čini se da problem proizlazi iz toga što profit ostvaruju oni koji ne namjeravaju trošiti, već ulažu novac. Nikakva produktivnost neće utjecati na potrošnju koja neće stvoriti novi profit. Samo od kuda i kako?

New Report

Close