Između 26. i 27. svibnja, vođe skupine G7 vodećih industrijskih zemalja sastat će se u Japanu kako bi raspravili o zajedničkoj sigurnosti i gospodarskim problemima. Najveći zajednički problem koji zaslužuje njihovu pažnju je neodrživ rast nacionalnog duga u najvećim razvijenim zemljama.

Neuspjeh hvatanja u koštac s eksplozijom vladinog zaduživanja imat će nepovoljan učinak na globalno gospodarstvo te na same zemlje opterećene dugom. Problem je zabrinjavajući, dok se situacija dodatno pogoršava posvuda. U Sjedinjenim Američkim Državama, američki Kongresni ured za proračun (Congressional Budget Office) procjenjuje da se dug federalne vlade udvostručio tijekom prošlog desetljeća, sa 36% BDP-a na 74% BDP-a. Također se predviđa da će pod povoljnim gospodarskim pretpostavkama i u nedostatku novih programa za povećanje potrošnje ili smanjenje prihoda, stupanj zaduženosti za deset godina iznositi 86% BDP-a.

Dodatno zabrinjava i činjenica da će se godišnji deficit udvostručiti tijekom sljedećeg desetljeća i doseći 4,9% BDP-a, što će dovesti do toga da zaduženost bude na putu da premaši 100% BDP-a. Situacija u Japanu još je gora, s bruto dugom koji premašuje 200% BDP-a. Trenutni godišnji deficit od 6% BDP-a u Japanu nagoviješta da će stupanj zaduženosti nastaviti s brzim rastom ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere.  Uvjeti se razlikuju diljem zemlja eurozone. Međutim, tri najveća gospodarstva Europske unije – Francuska, Italija i Velika Britanija – imaju veliki stupanj zaduženosti i godišnji deficit koji nagoviješta još veći stupanj zaduženosti u budućnosti. 

Pritisak na političke vođe
Rastući stupanj nacionalne zaduženosti apsorbira sredstva koja bi inače bila raspoloživa za financiranje produktivnosti – što bi unaprijedilo poslovna ulaganja. Tvrtke se sad pribojavaju da će porast deficita dovesti do većih poreza, što će dodatno obeshrabriti ulaganja. To su zabrinjavajući izgledi za svakoga. Kad se povećaju kamatne stope, što će se zasigurno dogoditi, troškovi servisiranja duga nalagat će veće poreze, a to će naštetiti gospodarskim poticajima i oslabiti gospodarsku aktivnost. Također, ustrajnost velikih deficita smanjuje prostor koji vlade imaju na raspolaganju za povećanje potrošnje uslijed gospodarske recesije ili prijetnje nacionalnoj sigurnosti.

Smanjenje deficita očito je zadatak za one koji su odgovorni za porezne prihode i javnu potrošnju: vlade i zakonodavna tijela. Međutim, središnje banke također igraju ulogu u tome i utječu na taj problem dvojako. Politika niskih kamatnih stopa u razvijenim zemljama umanjuje trenutnu visinu proračunskog deficita, ali po cijenu smanjenja pritiska na političke vođe da se pozabave budućim deficitima i potičući glasače da favoriziraju više programa o potrošnji i veće porezne rezove. Središnje banke mogu pomoći jasnim najavljivanjem znatnog porasta kamatnih stopa u budućnosti, što će dodatno poskupiti vladino zaduživanje i obnavljanje postojećeg duga.

Smanjenje godišnjih deficita nalaže ili povećanje poreznih prihoda ili smanjenje izdataka. Povećanje graničnih poreznih stopa istovremeno je politički nepopularno i gospodarski štetno. U Sjedinjenim Američkim Državama ima prostora za povećanje prihoda bez potrebe za povećanjem poreznih stopa, kroz ograničenje takozvanih poreznih izdataka – oblici potrošnje sastavni su dio poreznih propisa i ne određuje ih Kongres na godišnjoj razini.

Veći američki porezni izdaci
Primjerice, Amerikanac koji kupi električni automobil ima pravo na smanjenje poreza u iznosu od 7000 dolara. Veći porezni izdaci u Sjedinjenim Američkim Državama uključuju odbitak na hipotekarne kamate i izuzimanje premija zdravstvenog osiguranja koje plaća poslodavac od oporezivog dohotka. Iako bi eliminiranje bilo kojeg od ovih većih poreznih izdataka moglo biti politički nemoguće, ograničavanje iznosa za koji porezni obveznik može umanjiti svoju poreznu obvezu temeljem takvih propisa moglo bi prikupiti značajne prihode. Stoga činim sve što je u mojoj moći kako bih uvjerio moje prijatelje republikance u Kongresu da smanjenje gubitka prihoda od poreznih izdataka zaista predstavlja način za smanjenje vladine potrošnje iako se čini da se smanjenje deficita nalazi na prihodovnoj strani proračuna.

Umanjenje porezne obveze
Dobra vijest je da relativno malo smanjenje godišnjeg deficita može dovesti gospodarstvo na put znatno nižeg omjera duga prema BDP-u. U slučaju Sjedinjenih Američkih Država, smanjenje deficita s predviđenih 4,9% BDP-a na 3% BDP-a uzrokovalo bi pad stupnja zaduženosti prema 60%. Isto vrijedi i drugdje. Dugoročni omjer duga prema BDP-u jednak je omjeru nacionalnog proračunskog deficita i godišnje stope rasta nominalnog BDP-a. Uslijed nominalnog rasta BDP-a od 4%, proračunski deficit od 2% snizio bi dugoročnu stopu zaduženosti na 50%. To bi trebao biti cilj kojem teže sve zemlje iz skupine G7.

© Project Syndicate, 2016.