I tako dok se tek priprema drugi rebalans proračuna, već je najavljen treći za jesen, za koji je najavljeno smanjenje plaća koje se isplaćuju iz proračuna, a ako ni to ne bude dovoljno, onda će se smanjivati i mirovine. Prema glasinama koje se šire medijima, netaknute bi mogle ostati mirovine do dvije tisuće kuna, one do tri tisuće kuna planira se smanjiti pet posto, a one iznad tri tisuće kuna deset posto. Planira se smanjiti i plaće zaposlenih u državnom sektoru, ali tu se još ne barata u javnosti nikakvim brojkama.

Ležerniji rebalans
Dalo bi se tu puno raspravljati o opravdanosti takvih poteza, počevši od opravdanosti smanjivanja mirovina ljudima koji su tijekom cijeloga svog radnog vijeka izdvajali za mirnu starost pa do toga treba li država imati toliko zaposlenika i zašto ih je toliko, no najvažnije je da je situacija toliko loša da se razmišlja čak i o tim, najnepopularnijim mogućim potezima za svaku vlast. Nekako će birači još oprostiti ako se za iste novce umjesto deset kupi pet vozila, primjerice kamiona, ali lupanje po vlastitom džepu… No evidentno je da je situacija u državnoj kasici prasici toliko loša da se neće moći pokrpati tako lako. Prema podacima koji se vrte u medijima, država je barem 14 milijardi kuna u crvenom, što je gotovo deset posto proračuna, ali Vlada se sada odlučila za ležerniji, ljetni rebalans od nekih tri milijarde kuna, od čega će tek trećina biti smanjivanje rashoda. To su sve neslužbeni podaci iz “povjerljivih”, “visokopozicioniranih” i Vladi ili predsjedništvu HDZ-a bliskih izvora tako da još postoji mogućnost da se na saborskim klupama pojavi ozbiljniji rebalans, no ako je suditi po dosadašnjim iskustvima, prije će Hrvatska postati prvak svijeta u bejzbolu. Tijekom rasprave bi bilo jako zanimljivo vidjeti hoće li Vlada poduzeti i neke poteze na prihodovnoj strani proračuna ako je situacija već toliko loša da se mora dirati rashodovna strana na najosjetljivijim točkama: plaćama i mirovinama. No ostaje nejasno zašto se odlučilo krenuti na plaće onih najslabijih, kojima će tih nekoliko stotina kuna nešto i značiti ako se može smanjivati i plaće koje su daleko, daleko veće. Primjerice, tvrdi se da je plaća Boška Matkovića, donedavno čelnog čovjeka Zračne luke Zagreb, iznosila 105.952 kune mjesečno. I to neto. O opravdanosti tako visoke plaće sigurno će se još razgovarati, u javnosti se pojavljuju vrlo različite informacije, no nema sumnje da bi zapravo svatko u ovoj zemlji bio zadovoljan i s petinom takve plaće, odnosno dvadesetak tisuća kuna. Barem se nije žalila aktualna premijerka dok je kao zamjenica premijera primala takvu plaću. Bivšem direktoru se nema što prigovoriti, on je, ako su navedene tvrdnje istinite, svoju plaću vješto ispregovarao, ali bilo bi zanimljivo vidjeti tko je sjedio s druge strane pregovaračkog stola pa da se onda toj osobi više nikad ne dopusti da s bilo kime pregovara o plaćama.

I Matković sigurno nije jedini direktor na čelu poduzeća u većinskom vlasništvu države s golemom plaćom. Istina, ima ljudi u ovoj zemlji koji imaju i veće plaće, no oni rade u privatnim bankama i tvrtkama i ne vode poduzeće koje zapravo i nema konkurencije. Zašto se onda ne pokuša krenuti od takvih plaća? Istina, sredstva javnih poduzeća nisu isto što i proračunska sredstva, no ako se smanje njihovi rashodi, onda će porasti dobit, a taj novac ide u državni proračun. Čak ako i rezanje troškova nije dovoljno, ostaje još koraka koji se mogu poduzeti, primjerice može se smanjiti porezna evazija, odnosno povećati prihodi proračuna. Suđenje Zdravku Markaču i Ranku Vukoji iz zagrebačke Porezne uprave i njihovom pomagaču, financijskom inspektoru Željku Sičaji, pokazalo je da tu prostora ima podosta. Trojac je uhićen početkom godine zahvaljujući USKOK-u u akciji Dubai zbog primanja 35.000 eura mita, za što je protuusluga trebao biti “ne preduboki” porezni nadzor nad tvrtkama Futura Media d.o.o. i High Definition Production d.o.o. Direktor tih dviju tvrtki Denis Dorčić je preko prijatelja pokušao pronaći nekoga u Poreznoj upravi tko bi se za to pobrinuo i uspio doći u kontakt sa Sičajom, koji ga je upoznao s Vukojom. Potonji je nakon upoznavanja s problemom obećao vidjeti kod ravnatelja Porezne uprave Centar Zdravka Markača što se može učiniti. Nakon konzultacija je od direktora zatraženo 50.000 eura, od čega je u veljači isplaćeno 35.000, a trojac državnih službenika koji se odlučio baviti poduzetništvom završio je iza rešetaka.

Izbjegavanje poreza
Prema napisima koji su se nakon toga pojavili uhićenom šefu porezne ispostave to vjerojatno nije bio prvi sličan izlet u javno-privatno partnerstvo jer je njegova imovinska kartica bila impresivnija od novopečenoga splitskoga gradonačelnika ako se uzme u obzir da je jedan od njih dvojice formalno imao primanja samo državnog službenika.Nastavak suđenja Markaču i prijateljima slijedi u rujnu, a bilo bi zanimljivo vidjeti za koliko je bio oštećen državni proračun ako je Dorčiću bilo isplativo razmišljati o 50.000 eura mita. Je li taj događaj potaknuo Ministarstvo financija i Poreznu upravu na provjeru imovinskih kartica čelnih ljudi pojedinih ispostava Porezne uprave? Te provjere ne bi stajale puno, a ako bi onemogućile samo jednom poduzetniku izbjegavanje poreza na nezakonit način, vratile bi se u potpunosti. Prostora za smanjivanje deficita na ovaj ili onaj način ima puno, samo ga treba iskoristiti.

Zorislav Antun Petrović, predsjednik Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa