Ustavni će sud svojom odlukom u povodu preispitivanja ima li neustavnih rješenja u novom Zakonu o kaznenom postupku (ZKP) pomaknuti granice. I to i na apstraktnoj, tj. zakonskoj razini, a čini se ponegdje i na konkretnoj razini kaznenih procesa koji su u tijeku.

Odluka je od povijesnoga značaja jer se smatra da će čuvar ustavnosti razriješiti gotovo trogodišnji debalans zbog represivnosti i nedorečenosti pravnog sustava na uštrb raznih ljudskih prava koje jamči pravna država. Borba protiv “visoke” korupcije i teškog kriminala na račun državnoga novca koja je pokrenuta na temelju novog ZKP-a, ako dođe do ispravljanja zakonske nepravde naspram ljudskih prava, automatski će dovesti do pitanja hoće li pasti u vodu određeni USKOK-ovi procesi jer se temelje na neustavnim rješenjima. Utjecat će na taj način moguće na dio procesa, iako oni i prema redovnom toku stvari mogu doći pod povećalo međunarodnoga sudstva. Do rješenja za raskorak u nejednakoj “snazi oružja” tužitelja i osumnjičenika što je društveno korisna stvar dovest će od politike neovisni dio pravne struke. Ključna je borba hrvatskih odvjetnika protiv zakonskog kršenja ljudskih prava. Pokazatelj je to da opet odvjetništvo kao progresivni dio pravosudnoga sustava potvrđuje svoju društvenu relevantnost i da zbog svoje neovisnosti, kao i u vrijeme komunizma, prednjači po otporu prijetnjama građanskim slobodama i ljudskim pravima. Posrijedi je njihov zahtjev za vagu pravde i na joj točno onu količinu represije koja će jamčiti efikasan kazneni progon, ali ne po cijenu ugroze ljudskih prava. Prema europskoj praksi pronašli su je navodno ustavni suci, pa bi nova društvena realnost nastala zbog revizije procesnih rješenja koja donose prevagu tužiteljima uvijek kad stradavaju ustavna prava. Zakon u tom smislu nije pogodio pravu mjeru nego je u žaru političke potrebe za obračunom s korupcijom, kako neki kažu, čak svjesno žrtvovao ustavom i međunarodnim konvencijama zajamčena prava. Vjerojatno će se stoga odlukom Ustavnog suda otvoriti pitanje kako duha puštenog iz boce natjerati da se u nju vrati. Kako javnost koja je već sve procese presudila uvjeriti u ono što u stručnim krugovima znaju, pa i zaziru od toga dok dokazni postupak traje? S te strane dolazi novi politički rizik od masovnog razočaranja gladnih osuda nakon istraga koje su doživljene kao suđenje. Posebice ako bi usto slabjela borba DORH-a, dok dolaze novi represivni zakoni.