Bernard Ivezić

Bernard Ivezić

Propast Agrokora primjer izostanka digitalne transformacije

Želimo li da nam tvornice i dalje budu simboli radnih mjesta onda moramo razumjeti da se danas proizvodnja odvija u području istraživanja i razvoja ili R&D-a.

U realnom gospodarstvu čeka se lipanj kad će postati financijski vidljivo tko će sve od dobavljača Agrokora biti prisiljen "leći". Tada se očekuje početak velike konsolidacije baza klijenata pa su već sada brojne tvrtke iz uslužnog sektora u lovu na "zdrave korisnike". Očekivanja menadžera, koji se bave realnim biznisom, su da slijedi rasprodaja koncerna. Prodat će se, navodno, sve što nema veze s trgovinom.  Do tada, za očekivati je da će na ovaj ili onaj način "leći" i Vlada.

U najblažem obliku slijedi veliko pregrupiranje snaga i dogovora na političkoj sceni, a u najljućem obliku prijevremeni izbori. Teško je prognozirati što će se stvarno dogoditi, ali potpuno je jasno da je uzrok tome nekadašnji gospodarski pulen u očima političke elite. Sada je, naime, vidljivo da je pritisak građana da se promijeni postojeći model upravljanja gospodarstvom temeljen na crony kapitalizmu, a što simbolizira Agrokor, tolikih razmjera da dojučerašnje sigurne političke prvake počinje vući prema dnu.

Menadžeri iz realnog biznisa ne dvoje da je u nekom obliku Lex Agrokor itekako potreban. Hrvatsko pravosuđe ostalo je na razini svojih pandana u Bugarskoj i Rumunjskoj pa bi svaki drukčiji odgovor na krizu koju je prouzročio Agrokor, smatraju, bio neefikasan. Međutim, sada ih najviše zanimaju "zdravi klijenti", oni koji su okrenuti izvozu i imaju stvaran kapital, dok o "političkim gospodarskim klijentima" imaju, najblaže rečeno, nešto drugačije mišljenje i očekuju poteze koji će učiniti da Hrvatska dobije zdraviju ekonomiju, stvarno okrenutu izvozu.

Financijsko štopanje
Netrpeljivost prema Agrokoru i načinu na koji je politika koketirala s Ivicom Todorićem, ponajviše zbog straha što nosi lipanj, tolika je da se u IT krugovima prepričava priča kako je Adriatica.net, tvrtka koje je mogla biti hrvatski Booking.com i simbol digitalne transformacije hrvatskog turizma, da je Adriatica.net propala upravo zbog toga što joj je Agrokor nametnuo "svoj model poslovanja". Drugim riječima, navodno je Agrokor prisilio Adriatica.net da uvede politiku neplaćanja malim iznajmljivačima za već isporučene i plaćene usluge privatnog smještaja turistima. Štoviše, Agrokor je kako bruji u IT krugovima, iskoristio suvlasničku poziciju u Adriatica.net-u i financijski zaštopao tvrtku upravo u trenutku kad je menadžment krenuo s realizacijom planova širenja izvan granica Hrvatske.

 Dakle, u trenutku kad se Adriatica.net trebala osloboditi lokalnih okvira. Ali možda još slikovitije i jednostavnije objašnjenje zašto su političari u svim velikim političkim strankama u Hrvatskoj u problemu, a to se odnosi na sve veće igrače od HDZ-a i Mosta do SDP-a i HNS-a, je taj što koriste jezik iz prošlog stoljeća.  U Hrvatskoj smo s pravom ponosni na naš, hrvatski jezik. Da, lingvistički ga se može povezivati i uspoređivati s mnogim drugim jezicima pa tako i srpskim i bosanskim, ali na kraju dana ključno je pitanje koji jezik osjećate kao svoj i na koji način pridonosite njegovom razvoju i bogatstvu izričaja. I tu smo kao nacija, nažalost, zaostali. Kao da se natječemo da zaštopamo razvoj svog jezika i osiromašimo mu izričaj.

U što ulažu Kinezi?
Zaostali smo stoga što je jezik odraz naše percepcije svijeta, a ta je percepcija ostala u 20. stoljeću. Mi građani Hrvatske u javnoj komunikaciji ne razgovaramo na razini 21. stoljeća. Primjerice, tvornice su u Hrvatskoj simboli radnih mjesta. Međutim, za nas su tvornice proizvodni pogoni kako su oni izgledali u 20. stoljeću.  To su prljave ili nešto čišće hale u kojima su pokretne trake na kojima rade ljudi. Lijepa je to slika tvornica, ali ona postoji još samo u povijesnim udžbenicima. Takvih tvornica u razvijenom svijetu više nema. Hale u kojima se izrađuju fizički proizvodi danas su robotizirane. Želimo li da nam tvornice i dalje budu simboli radnih mjesta onda moramo razumjeti da se danas proizvodnja odvija u području istraživanja i razvoja ili R&D-a.

Dakle, R&D centri, koji zapošljavaju stručnjake koji pak rade na računalima, često programirajući, su zapravo tvornički radnici 21. stoljeća. R&D centri su zato tvornice 21. stoljeća. Radnici za računalima su radnici 21. stoljeća. Oni su ti koji proizvode. Oni razviju novi proizvod koristeći računala. Oni taj proizvod na računalu odmah i testiraju. Na računalima ga dizajnerski dorade. Na računalima razrade poslovni model po kojem će taj proizvod ugledati tržište i onda ga e-mailaju u robotiziranu tvornicu gdje ga ova samo izbaci sa svojih pokretnih traka.

To je smisao digitalne transformacije. Kako ta naoko jednostavna jezična dilema s tvornicama izgleda u praksi vidi se na primjeru prve "konkretne investicije" iz Kine u Hrvatsku, preciznije u Krapinske Toplice. Iz perspektive 20. stoljeća to je uistinu prva konkretna investicija iz Kine u Hrvatsku. Međutim, iz perspektive 21. stoljeća i ulaganja u suvremene hrvatske tvornice, prva konkretna investicija iz Kine u Hrvatsku je ona u R&D tvornicu zvanu Bellabeat. Potom je uslijedila i konkretna kineska investicija u R&D tvornicu zvanu Rimac Automobili. Da su Bellabeat i Rimac Automobili izgradili epohalne proizvodne pogone iz 20. stoljeća, kao Agrokor u Belju, nitko ne bi dvojio da su Kinezi mudro uložili. 

Ukorak s vremenom
Kao što danas vidimo, srećom po Kineze, oni izgleda investicije u Hrvatsku rade iz perspektive 21. stoljeća. U tom smislu ulažu i u hrvatski turizam u Krapinskim Toplicama, ali i u hrvatske softverske i hardverske kompanije. Da bi ironija bila veća, u hrvatskoj Strategiji pametne specijalizacije izrijekom se navodi da su hrvatski kapaciteti za R&D uglavnom koncentrirani "u velikim poduzećima poput Agrokor Grupe" i još nekih.

Dakle, puleni hrvatskog gospodarstva i hrvatski političari imaju jednaku viziju i koriste hrvatski jezik na jednak način. Oni još uvijek žive u 20. stoljeću. Možda je stoga odgovor na problem koji nam je stvorio crony kapitalizam u Hrvatskoj da prvo prihvatimo da živimo u 21. stoljeću i stvari oko sebe počnemo nazivati terminima iz stoljeća u kojem stvarno živimo.  Začudili biste se koliko će vam se tvornica odjednom stvoriti pred očima. I to u Hrvatskoj. Samo ih dosad niste gledali očima 21. već 20. stoljeća. I to je cijela tajna. Upravo ste svladali najteži i najvažniji dio digitalne transformacije.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!