Pamti li još itko višekilometarsku kolonu na zagrebačkoj Slavonskoj aveniji, uredovanje policije i maratonsko čekanje u vozilima početkom rujna 1999.? Prometni kolaps izazvalo je otvaranje prvoga trgovačkog centra u metropoli Segroa, u vlasništvu austrijskih investitora koji su se dan poslije hvalili da je u prvih 60 minuta nakon otvaranja prodano više od 1000 televizora. Segro je, danas znamo, bio uvertira investicijskoga stampeda, više inozemnoga a manje domaćeg kapitala, u trgovačke kvadrate koji su u međuvremenu opasali ne samo Zagreb nego i ostale hrvatske gradove.

Lista šoping centara u Hrvatskoj danas je toliko duga da smo po sagrađenim kvadratima rekorderi ne samo u regiji nego i na širem europskom prostoru iako po vrijednosti BDP-a, očitovanoj kroz paritet kupovne moći prosječnog Hrvata, ostvarujemo samo 58 posto u odnosu na financijsku snagu prosječnog EU potrošača. Zasićenost maloprodajnim kvadratima na njihovim lokalnim tržištima i višak slobodnog kapitala motivirali su strance na investiranje u Hrvatsku uz dugoročnu projekciju zarade. Francuski Leclerc iskorak na istočna tržišta planira navodno uz povrat uloženoga tek nakon 30 godina, dok je slovenski Mercator u svojoj investicijskoj križaljki svojedobno zabilježio da je pripravan na hrvatskom tržištu bez profita poslovati prvih 15 godina. Da su projekcije na daljinu pak bile varljive, nakon Segroa uvjerili su se i talijanski vlasnici trgovačkog centra Mandi, ali i Bille te Kauflanda. Iskustvo gubitnika upravo prolaze i gazde outleta Sveta Helena. Brojni prazni prostori i sustavno traganje za atraktivnim asortimanom koji bi primamio kupce već dvije-tri godine noćna su mora i većine ostalih ovdašnjih šoping centara. Nitko ne želi priznati pogrešku u planovima, no poluprazna parkirališta, sve manje gužve i pad prihoda najbolje ilustriraju da Hrvati ipak nisu veliki šopingoličari, kako se to nekima svojedobno činilo iz vizure elitnih europskih adresa. Potrošačka strast, međutim, nije splasnula zbog nedostatka želja nego zbog prazne lisnice. Hoće li ona postati punija za pet, deset ili više godina, nezahvalno je procjenjivati. Baš kao i tipovati tko će s duge liste šoping centara krenuti stopama Segroa, Mandija i Svete Helene, a tko će preživjeti i tek se možda prigodno sjetiti bivše konkurencije.