Bernard Ivezić

Bernard Ivezić

Problem su milijarde kuna sprženih u Uljaniku, a ne poticaji za Mareton

Pravi divovi industrije budućnosti nisu Agrokor i Uljanik, već male, agilne hrvatske R&D tvrtke koje se žele natjecati s jednim Teslom i surađivati s fakultetima poput FER-a, a upravo takve kompanije izvoze, stvaraju nove proizvode i godinu zaključuju u plusu.

Ne postoji samo Rimac! Možda je vrijeme da širem krugu hrvatskih tvrtki za istraživanje i razvoj (R&D) odate malo priznanja prije nego im skočite za vrat i počnete čupati kosu.

Ovog tjedna mala je hrvatska R&D tvrtka Mareton iz Zagreba dobila milijun eura bespovratnih poticaja. I odmah su se pojavili vrlo negativni komentari. Razumio bih takve komentare da je vlasnik tvrtke Mareton recimo Kutle ili Todorić, ili pak da tvrtka radi šarafe a poticaj je pokupila za svemirska istraživanja ili da je osnovana lani, kao j.d.o.o., a može pokazati tek simboličan prihod ili još gore, da joj je najveća referenca Fimi Media ili da, vrhunca li, da se njen vlasnik za zeleno svjetlo za ovaj EU poticaj morao slučajno naći s ministrom policije u kafiću u podnožju zgrade u kojoj ministar stanuje. 

Međutim, ova mala hrvatska R&D tvrtka ne pripada niti jednom od tih miljea, ne radi posao na takav način niti izaziva sumnje po ijednoj od tih linija. Izuzev jedne, koju na ovom podužem popisu nisam naveo. Mareton je R&D tvrtka iz Hrvatske, a nije smještena u Sv. Nedjelji, ne proizvodi tehnologiju za električne automobile i ne zove se Rimac Automobili. A svejedno je naša R&D tvrtka.

Kao da su pali s Marsa
I dok se na to da u nas postoji visoko-tehnološka tvrtka kao što je Rimac Automobili javnost naviknula, za činjenicu da takvih tvrtki ima još, čini se, senzibilitet se tek treba razviti. Kao i brojne druge male hrvatske R&D tvrtke, Mareton kao da je pao s Marsa, s Hrvatskom ima vrlo malo veze. Prije bi ga povezali s tržištima na kojima prodaje svoju tehnologiju: s Njemačkom, Islandom, Singapurom ili Južnoafričkom Republikom. 

No, u Hrvatskoj nam se uporno događaju i takve tvrtke, koliko god ih političari istinski ne vole. Ali lako zato što ih ne vole, veći je problem što ne razumiju njihovu važnost. Tvrtke poput Maretona osnova su Industrije 4.0. U toj novoj paradigmi proizvodnja više nije problem. Nju rade roboti. Problem je u razvoju novih proizvoda, onih koji se kasnije šalju u tu jeftinu, automatiziranu proizvodnju.

Taj razvoj ili R&D proizvoda je skup i neizvjestan proces, koji zahtjeva mnogo znanja, iskustva, kapitala i nije ga moguće automatizirati. Zato će u budućnosti R&D tvrtke zapravo biti pandan današnjim tvornicama. One će stvarati najviše nove vrijednosti, otvarati najviše novih radnih mjesta i za razliku od današnjih tvornica, moći nuditi i bolje plaće. Hrvatskoj zato treba više takvih tvrtki. Dobar dio postojeće industrije mogao bi se transformirati u tom smjeru. No, uz mnoštvo problema koje imaju, valja istaknuti dva, koja su za šire hrvatsko gospodarstvo ključna.

Noćne more i politički korov 
Prvi je da istraživanje HGK od lani ukazuje kako bazu hrvatske industrije čini svega 591 tvrtka. Možemo se zanositi važnošću nekih industrija, ali taj je podatak tužan i porazan. Drugi problem je što velika većina od te 591 tvrtke nema kapitala za R&D. Da li sve zaslužuju da se u njih ubrizgava novac? Vjerojatno, ne! No, ovih dana, kad Vlada odlučuje o gašenju Uljanika novim milijardama dobro je usporediti Mareton i Uljanik.

Mareton je dobio 7,91 milijuna kuna bespovratnih poticaja iz EU, a prihod mu je lani bio 6,1 milijuna kuna. Uljanik je do sada dobio 4,4 milijarde kuna bespovratnih poticaja iz našeg džepa, a prihod mu je lani bio 2,04 milijarde kuna. No, Mareton je 2017. završio u plusu od 205,2 tisuće kuna, a Uljanik u minusu od 687 milijuna kuna. Mareton se R&D-om želi natjecati s jednim Teslom i na tome će surađivati s FER-om, a Uljanik bi se štancanjem brodova takmičio s Kinezima. Ali Agrokor, Uljanik i slične noćne more, premrežene političkim korovom, veliki su kombinati gdje se lako žanje lova. 

To što male R&D tvrtke stvaraju nova radna mjesta, novu vrijednost i predstavljaju budućnost, to bi valjda trebali staviti u drugi plan.  Ipak treba biti fokusiran na bitno, a to nije dugoročno više biznisa poput Rimca već kratkoročno održavanje političkog standarda: uhljebničko radno mjesto s dobrom titulom, minimalno 2000 eura mjesečno, Pasat i da posao ne uključuje rad. Zato je možda vrijeme da širem krugu hrvatskih R&D tvrtki odate malo priznanja, pogotovo kad uspiju iz EU povući više poticaja čak i od svog godišnjeg prihoda.

Komentari (1)
  • Vortac
    Vortac 11:38 14.9.2018.

    Jedna od temeljnih paradigmi socijalizma je “zero sum game”. Dakle, ako netko zarađuje, drugi mora gubiti. Sukladno tome, poticaji za malu privatnu tvrtku Mareton znači da “oni” dobivaju na našu štetu. Uljanik je, kao socijalistički mastodont i bivši SOUR, do sada uglavnom bio percipiran kao iznimka tj. kao “naše brodogradilište” i dragocjena hrvatska industrija koju treba čuvati kao kap vode na dlanu.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve