Hrvatska vlada postavila je vrlo visoke ciljeve u politici privlačenja direktnih stranih ulaganja u narednom razdoblju. U Nacionalnom programu Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji, dokumentu prihvaćenom na prošlotjednoj sjednici, Vlada procjenjuje da bi do kraja 2008. godine ukupan priljev stranih ulaganja mogao dostići vrijednost od 20 milijardi dolara. Ukupna bi razina investicija na kraju 2008. godine bila dakle za osam milijardi dolara viša nego krajem 2004. Vrijednost stranih ulaganja po stanovniku tako bi se približila iznosu od 5000 dolara što bi Hrvatskoj, smatraju u Vladi, potvrdilo status jedne od naprednijih tranzicijskih zemljalja u privlačenju direktnih stranih ulaganja.

Tip investicija
Uz značajno povećanje vrijednosti, Vladini dužnosnici smatraju da je u tom razdoblju realno predvidjeti i unapređivanje strukture direktnih stranih ulaganja promjenom tipa investicija. Moguće je, smatra se, postići povećanje udjela “greenfield” i “joint venture” ulaganja sa sadašnjih oko 30 posto na najmanje 45 posto udjela u ukupnoj strukturi direktnih stranih ulaganja. Takve optimistične prognoze, kako objašnjavaju naši sugovornici iz Vlade, temelje se na iskustvima zemalja koje su se 2004. priključile Uniji, odnosno činjenici da se u njihovom slučaju razdoblje od otvaranja pregovora do ulaska u Uniju pokazalo investicijski najplodonosnijim. Uz dobre perspektive zemlje za to smatraju zaslužnim i zakonodavstvo koje u pravilu nudi znatno više izuzeća od općih pravila nego ga predviđa zajedničko europsko zakonodavstvo. Ulagači upravo traže takve povlastice, nerijetko i posebne uvjete, pa zato i ne čudi interes struktura koje se bave poslovima privlačenja investitora da se u domaćem zakonodavstvu što duže zadrži aktualni sustav potpora ulagačima koje se ostvaruju kroz nekoliko posebnih zakona. Korisnicima slobodnih zona, bez obzira kojom se djelatnošću bave zakon o slobodnim zonama tako omogućuje plaćanje poreza na dobit u visini od 50 posto propisane stope, dok oni korisnici koji su u gradnju objekata u zoni uložili više od milijun kuna imaju pravo na oslobađanje od plaćanja poreza na dobit u idućih pet godina. Posebni zakon o razvoju grada Vukovara pruža, pak, mogućnost korisnicima tamošnje slobodne zone na desetgodišnje poslovanje bez plaćanja poreza na dobit, a široka je i lepeza poticaja koju investitorima, bez obzira na područje na kojem posluju, pruža zakon u poticanju ulaganja. Povrh svega Vlada može, na prijedlog nadležnog ministarstva, dodatno podebljati poticajne mjere pojedinom investitoru, a to diskrecijsko pravo može se opravdati pozitivnim učincima na ravnomjerni regionalni razvoj ili razvojem pojedine gospodarske grane.
Kako će se rezultati Ministarstva gospodarstva rada i poduzetništva mjeriti i brojem novih investicija jasan je njihov interes da se takva razina izuzeća zadrži i narednih godina. No postojeći sustav ipak nije održiv.

Prijelazno razdoblje
Već krajem ovog kvartala, Vlada bi, prema Nacionalnom programu pridruživanja, trebala donijeti izmjene i dopune niza zakona kojima se regulira sustav olakšica za ulagače, uključujući i zakon o slobodnim zonama, a kako bi se sustav uskladio sa zajedničkim zakonodavstvom Unije koje ne predviđa selektivne porezne olakšice ovisno o tome na kojem prostoru poduzetnik posluje, nego valorizira ulaganja. O izuzećima, odnosno prijelaznim razdobljima za usklađivanje, još će se obaviti jedan krug pregovora. Kako objašnjava Olgica Spevec, predsjednica Vijeća Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja te članica pregovaračkog tima, prostora za širok krug izuzeća neće biti, a jedno od osnovnih pitanja o kojem se može pregovarati odnosi se na tretman postojećih korisnika zona, odnosno razdoblja u kojem će svoje poslovanje moći prilagoditi novim uvjetima. Pitanje nije toliko bitno za malobrojne tvrtke koje imaju ugovorno definirano trajanje povlastica, jer se to pravo ne može derogirati, već za one koje u zonama posluju bez takvih ugovora, a takav je slučaj sa većinom korisnika, objašnjava Olgica Spevec. Ako je, dakle, cilj Vlade održati što dulje razdoblje za prilagodbu postojećih korisnika zona novim uvjetima pregovarački tim će morati oboružati jakim argumentima. Samo na temelju analiza koje ukazuju da je takva razina poreznih olakšica utjecala na otvaranje radnih mjesta, digla razinu BDP-a na pojedinom području ili privukla nove tehnologije, moguće je očekivati željena prijelazna razdoblja. Olgica Spevec podsjeća da i novi zakoni koje će biti potrebno donijeti predviđaju znatne povlastice za ulagače, a kriterij za poreznu olakšicu ne bi bilo isključivo mjesto poslovanja nego vrijednost investicije, a povlastice koje neki ulagač može ostvariti ovisile bi isključivo o ulaganjima i mogle bi biti i veće nego ih predviđa aktualno zakonodavstvo.