Jučer smo doznali tko sve želi biti savjetnik za monetizaciju autocesta, vrijednošću najveći projekt Vlade Zorana Milanovića (i ne samo nje). Prema grubim procjenama – jer drukčije nisu ni moguće dok se barata tek grubim okvirima koncesijskoga modela – u Vladi računaju da bi im davanje autocesta u koncesiju moglo donijeti i 2,5 do tri milijarde eura.

Premda je to manje od ukupna duga Hrvatskih autocesta i Autoceste Rijeka-Zagreb (oko 4 milijarde eura), što to znači za javne financije, javni dug i rasterećenje servisiranja dugova tog preinvestiranog sektora, dovoljno je reći da država dosad nije jednokratko na tržištu prikupljala ni približno toliki iznos. To samo govori koliko je važan i izbor savjetnika, uključujući financijsku, pravnu, tehničku i marketinšku sferu.  Za taj posao pristiglo je osam ponuda, s cijenama od 50,8 do 86,2 milijuna kuna. Oko 35 milijuna eura raspona nije malo, no s razlogom je u natječajnim uvjetima predviđeno da ponuđena cijena neće biti jedini uvjet, već će se na temelju različitih elemenata i kriterija birati ekonomski najisplativija. U poslu vrijednom 20-ak milijardi kuna nekoliko desetaka milijuna kuna svakako ne može biti presudno jer na kraju razlika u vrijednosti transakcije može biti plus-minus milijardu, dvije, dobrim dijelom upravo na račun veće ili manje sposobnosti savjetnika da privuku dovoljan broj potencijalnih investitora i asistiraju u financiranju. Ipak, za oko mjesec i pol, kad se završi valorizacija ponuda i uslijedi konačna odluka, u javnosti će se zacijelo rado isticati upravo cijena.

Pred povjerenstvom sigurno nije lak posao. No, to se još manje može reći za pripreme stotina stranica ponude, zbog čega su radni timovi bankara, odvjetnika i revizora posljednjih dana, kako tvrde, radili i u tri smjene. Među kandidatima je više zvučnih svjetskih imena investicijskoga bankarstva, od kojih neki, poput Goldman Sachsa, JP Morgana ili Rotchilda imaju u odnosu na većinu zavidnije referentne liste 'dealova' u segmentu infrastrukturnih projekata poput monetizacije autocesta, koji su po mnogočemu drukčiji od npr. privatizacijskih. Neka su globalno zvučna imena zbog hrvatskoga zakona o javnoj nabavi koji predviđa nadležnost hrvatskog (a ne nekog neutralnog) prava za eventualne sporove na kraju ipak odustala od kandidature unatoč atraktivnoj veličini transakcije. No, i ovako je izbor posve solidan. Ostaje nadati se da nakon njega neće biti repova.