U jeku predizborne kampanje za predstavnike Radničkih vijeća u T-HT-u nepomirljive struje dva različita sindikata sve teže pronalaze zajednički jezik, što međusobno što s Upravom. Bolja situacija nije ni u drugim tvrtkama. Da je Adris prije dvije godine kad se zatvarala tvornica u Zagrebu imao među svojim radnicima samo članove PPDIV-a, blokada TDZ-a nikada se ne bi dogodila. Borbeni i hrabri, ali prije svega malobrojni članovi Ivekovićeva Novog sindikata, nikada se ne bi našli s one strane barikada. U Hrvatskoj je normalno, čak i zakonski dopustivo, unutar jedne tvrtke imati nekoliko sindikata, pa tako HEP, HŽ i brojni drugi državni mastodonti strepe pred zahtjevima mnogobrojnih sindikata od kojih svak želi svoj dio kolača. Poslodavci često istiću kako je za njih bolje nemati Kolektivni ugovor, ne zato što radnicima nisu spremni osigurati određena prava, već zbog zbog obveze da se pregovara sa svim registriranim sindikatima unutar tvrtke.

Rast apetita
Kako je za utemeljenje sindikata potrebno, prema zakonima, deset osoba, svi dobro znani sindikalni apetiti rastu sukladno njihovom statusu. Domaće tvrtke bruje o nezadovoljnicima, koji umjesto da svoju karijeru okrenu u svoju korist, osnuju sindikat. Ne samo da su za sebe osigurali dobro plaćen posao sa bezbrojnim beneficijama, već i platformu za sabotiranje drugih sindikalista, bez obzira na motive. Velikim središnjicama to ne ide na ruku, jer nerijetko mali sindikati ne barataju sindikalnom, a ni diplomatskom, retorikom, a kad k tome svoju taštinu plasiraju u prvi plan, šteta po ugled sindikata je nemjerljiva. Da bi se tome stalo na kraj, potrebno je donijeti Zakon o reprezentativnosti sindikata. Zakon od kojeg se pojedincima lede žile. Na njemu se radi godinama, a kako je nedavno najavila Ana Knežević, najveća sindikalna središnjica SSSH upravo radi na njegovom novom prijedlogu. O njemu se raspravljalo i jučer u Vukovaru, no s obzirom da će on donijeti tektonske poremećaje na sindikalnoj sceni, njegovo skoro donošenje ne treba očekivati. Prema tom zakonu, sindikati koji ni na koji način nisu reprezentativni, ne mogu sudjelovati u donošenju kolektivnih pregovora, a kako time ne ispunjavaju svoju svrhu može se dogoditi da naprosto preko noći nestanu. Danas reprezentativnost sindikata određuje Zakon o utvrđivanju reprezentativnosti udruga viših razina za tripartitna tijela. U Hrvatskoj postoje 24 udruga više razine, a svega ih je šest reprezentativno. Prema posljednjem prebrojavanju sindikalnog članstva po središnjicama 2003. godine, SSSH bio je najjači sa 211.000 članova. SSSH bi i u novom prebrojavanju mogao izgubiti dio članova, ali ne očekuje se da bi se njihova veličina dovela u pitanje. Dosad najstabilniji NHS, sa 87.000 članova, će potvrditi svoj status. Velike promjene neće očekivati HUS, sa otprilike 50.000 članova, kao ni Matica sindikata javnih službi čiji je broj članova gotovo jednak kao i HUS-ov, no glavobolje će zasigurno imati UNI-Cro i URSH (čiji je projekt GLAS HR neslavno propao).

Ispit zrelosti
No, prebrojavanje nije jedina rak-rana sindikata. Kada se konačno donese zakon, neminovno će se postaviti pitanje o konačnoj podjeli sindikalne imovine. Kako je broj članova središnjica glavni kriterij za podjelu sindikalne imovine, apetiti će sigurno porasti sukladno rezultatima. Prema nekim procjenama 30.000 metara kvadratnih sindikalnog poslovnog prostora vrijedno je više od pola milijarde kuna. Sindikalna imovina privremeno je prije devet godina postala vlasništvo države, jer se sindikati nisu u zakonskom roku dogovorili o podjeli, no ona ipak neće zadržati ni jednu sindikalnu nekretninu. Tko će je i kako podijeliti, bit će još jedan u nizu ispita zrelosti za naše sindikaliste. Ništa manje tada neće biti važno ni njihovo samopouzdanje, jer će se vjerojatno pokazati da je broj sindikalno organiziranih radnika u padu. No, to za socijalno partnerstvo na koncu ne znači ništa, jer je primjerice u Francuskoj svega 12 radnika u sindikatima, a imaju najveće sindikalne lidere u Europi.