Napokon se u Hrvatskoj pojavio više nego konkretan recept za rješavanje krize, recept koji je sveobuhvatan i primjenjiv u apsolutno svim sferama upravljanja, od ministarstava pa do javnih poduzeća. Iznjedrila ga je Torcida, klub navijača Hajduka nakon utakmica protiv Zadra, Žiline i Slaven Belupa – tri poraza za redom od protivnika koje se smatralo slabijima. Klub navijača Torcida je stoga nakon posljednjeg poraza objavio zahtjev za neopozivim ostavkama u Hajduku i usvajanjem kodeksa upravljanja „zbog katastrofalnih posljedica lošeg i nestručnog vođenja, rezultatskog potopa i srozavanja ugleda kluba“. Ukratko, navijači Hajduka su zatražili ostavke ljudi koji su operativno vodili klub, izglasavanje nepovjerenja Nadzornom odboru, s posebnim naglaskom na šestoricu članova koji su na to mjesto došli zahvaljujući političkim vezama i utjecaju, hitno raspisivanje javnog natječaja za novog predsjednika kluba, jasne i precizne uvjete po kojima će on biti izabran te stručnu i neovisnu komisiju koja će donijeti odluku o njegovu imenovanju.

Afere HEP-a
Svi ovi zahtjevi bili bi apsolutno primjenjivi pri imenovanju čelnih ljudi javnih poduzeća u Hrvatskoj, no, na žalost, ne primjenjuju se. Doduše, postoji sitna razlika jer ugled javnih poduzeća teško da se može srozati više nego što jest, ali o lošem i nestručnom vođenju, odnosno rezultatskom potopu bi se dalo napisati puno, puno stranica. Dovoljno je samo pogledati što je sve tijekom zadnjih nekoliko tjedana objavljeno o poslovanju, primjerice, Hrvatske elektroprivrede i može se povući cijeli niz paralela s Hajdukom. Može se početi od trgovanja strujom preko isplata bonusa pa do sklapanja ugovora. Što se tiče nadzornog odbora, možda je bolja usporedba s jednom tvrtkom iz Splita koja se trenutno prodaje za jednu kunu: ima li tamo ijednog člana nadzornog odbora koji nije imenovan prvenstveno po političkim kriterijima? A o tome kako je dobro radio nadzorni odbor Brodosplita najbolje je posvjedočila istoimena afera u kojoj je bivši ministar gospodarstva a sada obrane ustvrdio da kao predsjednik tog tijela nije ništa mogao učiniti kako bi spriječio nestajanje šest milijuna dolara iz tvrtke. I Brodosplit i HEP već godinama posluju na razini koja je daleko, daleko ispod razine na kojoj je Hajduk igrao, no očito nedostaje klub navijača koji bi barem malo pritisnuo i zatražio promjene ne samo u te dvije već u svim poduzećima u većinskom državnom vlasništvu. A još bi bolje bilo kad bi se na sva javna poduzeća primijenio Kodeks upravljanja Hajdukom, koji po mišljenju Torcide trebao postati temeljni dokument kluba i služiti smjernica za djelovanje kluba i odabir osoba koje će pridonositi njegovom boljitku. Ovaj uistinu sjajan dokument, nadnaslova „Mi bi tili velikog Ajduka“ ima ukupno devet točaka koje će, ako ga se uistinu usvoji, definitivno stvoriti preduvjete da „Majstor s mora“ postane veliki klub. Tako se u Kodeksu predviđa da „svaki djelatnik kluba, od predsjednika uprave do portira, mora za obnašanje svog posla zadovoljiti tri temeljna preduvjeta: odgovarajuća stručna sprema, minimalni broj godina radnog staža i adekvatne profesionalne reference.“ Od čelništva kluba se traži jasno definirana i javno prezentirana vizija i strategija razvoja kluba kao osnova za ostvarenje sportskih i poslovnih ciljeva, s time da vodstvo kluba mora podrediti sve ostale profesionalne aktivnosti svom punom radnom angažmanu na poslovima upravljanja klubom te svaki dan provesti puno radno vrijeme na ostvarenju Hajdukovih sportskih i poslovnih ciljeva. Pri tome se mora upravljati klubom sukladno važećim zakonima i pozitivnim standardima transparentnog poslovanja od dana stupanja na dužnost do završetka svog mandata.

Upravljanje resursima
Kodeks također predviđa da svaki djelatnik kluba, a ponajprije predsjednik, mora odgovarati za svoj rad i rezultate toga rada, pri čemu su jedino mjerilo uspješnosti u upravljanju klubom ostvareni rezultati u odnosu na unaprijed definirane i javno prezentirane sportske i poslovne ciljeve. Od djelatnika se očekuje i da interes Hajduka bude ispred svih ostalih interesa, s time da niti jednom djelatniku kluba niti članu njegove uže obitelji „ne može biti omogućeno bavljenje poslovima u kojima se Hajduk pojavljuje kao poslovni partner, a na temelju kojih bi taj pojedinac mogao ostvariti osobni dobitak ili probitak“. I, konačno, kao dužnost uprave kluba je navedeno i formalno definiranje temeljnih vrijednosti Hajduka te sankcioniranje svakog obezvređivanja ili djelovanja koje odstupa od tih vrijednosti na svim klupskim razinama. Autor definitivno zaslužuje sve čestitke za sjajno formuliranje Kodeksa, koji bi se mogao bez ikakvih problema primijeniti na apsolutno sva tijela javne vlasti i javna poduzeća u Hrvatskoj. Kad bi se čelnici tijela javne vlasti i javnih poduzeća ponašali u skladu s navedenim načelima nema sumnje da bi u Hrvatskoj puno toga bolje funkcioniralo, a posljedice bi bile iznimno pozitivne i osjetili bi ih svi građani. No, čini se da građanima ipak nije toliko stalo do dobrog upravljanja resursima koje su povjerili na upravljanje izabranim političarima koliko je navijačima Hajduka stalo do djelotvornog upravljanja klubom. Ili bi možda trebalo osnovati Klub poreznih obveznika pa da se kroz njega probaju glasno artikulirati želje svih nas čiji novac se razbacuje u tijelima javne vlasti i javnim poduzećima?

Zorislav Antun Petrović, predsjednik je Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa