Pozitivan ishod referenduma o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji (EU) važan je događaj u kratkoj povijesti mlade hrvatske države, ali i prijelomnica na dugom hrvatskom putu prema Europskoj uniji. Međutim, ovo je možda i najbolja prigoda da se suočimo s nekim našim gospodarskim i društvenim realnostima. Hrvatsko gospodarstvo već godinama traži i očekuje kvalitetnu strategiju razvoja i suvislu industrijsku politiku. Da su ta strateška razvojna pitanja bila riješena prije pregovora s Europskom unijom ili tijekom njih, rezultati pregovora bili bi sigurno drukčiji, a vjerojatno i kvalitetniji. No, sada kad smo već jednom nogom u Europskoj uniji, pojavljuju se nove perspektive i otvaraju pitanja koja bi organizirane i odgovorne političke, ali i intelektualne elite zemlje morale razmotriti s dužnom pozornošću.

Bez turističke strategije
Nacionalni savjeti, vijeća i organizacije koje se pokušavaju baviti područjem gospodarskog razvoja i unapređenja konkurentnosti imaju povijesnu priliku konačno usmjeriti svoje aktivnosti prema uistinu važnoj i urgentnoj temi koja je u hrvatsku javnost nedavno stigla sporednim putem. Novi ministar turizma, naime, s pravom je ocijenio hitnim dovršenje glavnoga plana i strategije razvoja turizma Republike Hrvatske. U izvještaju Instituta za turizam, koji je već obavio znatan broj istraživanja, objelodanjeni su i rezultati o imidžu Hrvatske. Iz cijeloga niza interesantnih nalaza upozoravamo samo na neke. Svaki peti Nijemac nema apsolutno nikakvu predodžbu o tome što se krije iza imena hrvatske države, a samo je jedan posto pozicionira kao srednjoeuropsku zemlju. Nijemci, Poljaci i Šveđani češće u svojim asocijacijama spominju plaže i more, ljetovanje, a Englezi i Danci, primjerice, rat. Ne treba ni pokušati provoditi posebna istraživanja da bi se ocijenio imidž Hrvatske u širem gospodarskom i društvenom kontekstu. Posve je izvjesno kakav bi bio odgovor građana Europske unije na pitanje o proizvodima koji ih asociraju na Hrvatsku i rado bi ih kupili. Jednako teško pitanje za hrvatske političke i intelektualne elite i mnogobrojne institucije i organizacje jest ima li Hrvatska snage za stvaranje strategije izgradnje pozitivna imidža. Želi li Hrvatska u zajednici europskih naroda i država biti prepoznata po ratu, razaranju, nesigurnost i kao bivša jugoslavenska republika s Balkana, koji još uvijek simbolizira etničke sukobe, kriminal i nestabilnost, ili Europi možemo ponudi nešto drugo? Mala Estonija, koja je do jučer percipirana kao postsovjetska republika, danas je gotovo skandinavska zemlja po percepciji većine Europljana. Ulazak u Europsku uniju idealan je trenutak za cjeloviti rebranding Hrvatske i kreiranje druge, nove Hrvatske.

Propuštena NATO prilika
Hrvatska je već propustila priliku na odgovarajući način iskoristiti članstvo u NATO-u kako bi predstavila svoj novi status i naglasila svoju sigurnost u svakom pogledu, pa i u gospodarskom. Pregovori o pristupanju Europskoj uniji natjerali su nas na provedbu mnogobrojnih reformi, koje još nisu završene, unapređenje efikasnosti institucija, koje još nisu europske kvalitete, suočavanje sa slabostima gospodarstva za koje još nisu nađena adekvatna rješenja, ali svako od tih još otvorenih problema moguće je uklopiti u ambiciozan program mijenjanja Hrvatske da bi postala, prije svega, prosperitetna i ugodna za život svojih građana, a onda i prepoznatljiva drugim građanima Europe i svijeta. U dvadeset godina borbe za očuvanje i stvaranje Hrvatske po logici stvari bili smo okrenuti povijesti, tradiciji, mitovima braneći elementarne nacionalne interese. Ulazak u Europsku uniju prigoda je za otvaranje novih perspektiva i stvaranje uvjeta da nas Europa i svijet prepoznaju ne samo kao zemlju koju treba posjetiti nego i zemlju čije proizvode treba kupiti i u čiji razvoj treba investirati. To bi trebala biti zadaća i projekt koji zahtijeva puni angažman najviših institucija vlasti u Hrvatskoj, ali i znanstvenih, strukovnih i interesnih organizacija i nevladinih udruga. Mnogim strukturama koje su se po svojoj funkciji cijelo proteklo vrijeme trebale brinuti o promociji i imidžu Hrvatske teško se može dati prolazna ocjena za ono što su ostvarile na tom području. Zato je vrlo ozbiljno pitanje mogu li se neke od tih, poput Hrvatske turističke zajednice (HTZ) ili Hrvatske gospodarske komore (HGK), bez radikalnih reformi kako bi se programski i organizacijski približile najboljim iskustvima u Europi i svijetu, uopće uključiti u nove intenzivne aktivnosti na područja repozicioniranja Hrvatske i njezina gospodarstva u aktualnim globalnim okolnostima. Još je ozbiljnije pitanje može li se nekoliko stotina slabih i razjedinjenih gospodarskih i interesnih udruga u pojedinim sektorima ili na tisuće u svim gospodarskim i društvenim strukturama uopće računati kao na aktere provedbe i promocije neke nove slike Hrvatske, osobito u komunikaciji s europskim i globalnim institucijama.

Izvršna vlast na potezu
Odgovori na većinu tih pitanja s pravom se očekuju od izvršne vlasti, jer ona treba osigurati primjeren regulatorni okvir za mnoge reforme i stvaranje novih zakonskih uvjeta. U globalnim odnosima i bepoštednoj konkurenciji profitiraju oni koji proizvode i prodaju ono što je prepoznatljivo. Hrvatska je danas pred važnim iskušenjem i mora stvoriti uvjete za proizvodnju, ali i iskoristiti sve mogućnosti da njezini proizvodi, bili oni turistički ili industrijski, postanu prepoznatljivi kako bi se bolje prodali. Da bi to bilo moguće, Hrvatska mora prije svega samu sebe učiniti prepoznatljivom.

Željko Ivančević, lobist u Bruxellesu, autor knjige ‘Na putu prema Europskoj uniji’ i direktor konzultantske tvrtke ECS-Brussels