Tko se boji vuka još ili zašto pojedinci strepe od Zakona o osobnom identifikacijskom broju? Jedini odgovor je neznanje! Takozvani porezni broj neće donijeti dugoočekivanu osvetu korumpiranima niti će, barem u početku, služiti za obilježavanje onih koji su se nezakonito obogatili. Dok cijela stvar profunkcionira u praksi, pa dok se državne institucije i banke usklade, pa dok promijenimo javne isprave, dok se kupe nova računala koji trebaju uspješno odolijevati hakerskim napadima i dok se izuče svi koji će poreznim brojem baratiti, oni koji i imaju što skrivati stići će sve dobro zakamuflirati. Bojati se poreznog broja trebaju samo “male ribe”. Oni koji su nezaposleni, primaju socijalne naknade, a kupuju nekretnine i aute, oni koji su našli male rupe u svoj sili velikih hrvatskih zakona i ne prijavljuju sve prihode, oni koji rade na crno protivno svojoj volji… Takvi će biti prvi i zasad jedini ciljevi tog spornog zakona. Tako primjerice više neće biti moguće kupiti stan od 100.000 eura ako ti novci nisu evidentirani kao zarada od legalne djelatnosti za koju je plaćen porez. Ako dokazi izostanu, neće biti važno je li novac zarađen na crno u trgovini kod privatnika ili prodajom droge. Država će tražiti objašnjenje otkud višak love i zašto toliki iznosi nisu prijavljeni, a ako pravi odgovor izostane, neće biti nikakve dvojbe da se taj Al Capone bavi sivom ekonomijom. Porezni broj će tako natjerati mnoge da napokon prijave svoju stvarnu zaradu i na taj način tijekove novca skrenu prema državnoj blagajni, što je na koncu osnovni cilj zakona. Kako će Hrvati doskočiti i/ili preskočiti kontrolu prihoda i poreza putem poreznih brojeva, a sigurno hoće, saznat ćemo vrlo brzo.