Politika čekanja jede stanograditelje

Autor: Ivan Pandžić , 08. ožujak 2011. u 22:00

Po broju predviđenih stanova u prošloj godini vratili smo se u 2000. godinu, ali cijene su na razinama s početka 2007. godine i još ne padaju

Došao je i taj dan. Po broju izdanih odobrenja za građenje i broju predviđenih stanova koji će se graditi približno smo se vratili na razinu 2000. godine.

Podaci Državnog zavoda za statistiku o dozvolama u 2010. godini nedvojbeno dokazuju u kakvoj je krizi građevinarstvo općenito i stanogradnja kao najvažniji komercijalni dio. Tek 13.400 predviđenih stanova cijele prošle godine, nasuprot po 25.000 planiranih 2007. i 2008. godine. Međutim, podaci o cijenama za koje nema službene valjane statistike nego se koriste istraživanja internetskih portala pjevaju sasvim drugu pjesmu. Po traženim cijenama stanova smo još otprilike na razini početka 2007. godine, a godišnji pad traženih cijena na početku ove godine je iznosio tek oko 5 posto. Čak i ako tome dodamo još 10 posto koji se dobivaju u izravnim pregovorima i što čini realiziranu cijenu, vidljivo je da se cijene i stanje na tržištu opet razilaze. Pogotovu što sve informacije od agencija govore da je promet minimalan i ako znamo da postoji između 10 i 30 tisuća neprodanih stanova. I da novi zakon koji subvencionira kupnju do 14 tisuća eura proda predviđenih 1900 stanova, navedne podaci pokazuju da se većini onih koji su gradili stanove očito isplati čekati. Kažu da su platili zemljište preskupo i da ne mogu prodavati s gubicima. Banke očito podupiru takvu politiku jer posljednji podaci govore da su išli s reprogramima kako ne bi morali voditi gubitke u poslovnim knjigama i otpisivati stanove, te ih prodati po nižim cijenama. U nekom kratkoročnom razmišljanju i bankama i graditeljima stanova čak i odgovara psihoza i pad dozvola za stanove. Još davno su rekli da će u tom slučaju prije ili poslije doći do manje ponude, pa će cijene ostati na istim razinama. I nezavisni stručnjaci drže da novi zakon ide u smjeru zadržavanja cijena iako njegov obuhvat neće biti dovoljan da se rasprodaju sve zalihe. Međutim, u već u srednjoročnom razdoblju politika čekanja će pokazati svoje negativne strane. Otkazi zbog nagomilanih stanova su svakodnevnica kod građevinara i u gomili popratnih sektora – od proizvođača cementa, pa do proizvođača parketa. A opće je poznato da jedino rast zaposlenosti može donijeti neke značajnije preokrete na stambenom tržištu. I dvije i pol godine nakon početka krize, mi smo tako opet na početku.

Komentari (13)
Pogledajte sve

ko se još sjeća polemike-teme i pitanja dali smo u recesiji ili depresiji
uporno lovimo sami svoj rep i čudimo se što se vrtimo u krug

uporno radimo isto i očekujemo drugaćiji rezultat

bravo
srž problema i kratka analiza koja istovremeno upučuje i prema rješenjima osobno sam na portalu o tome dosta pisao pa se neću ponavljati
izno si su još veći jer tu postoji i grupa kredita koji su predinvesticijski krediti a nisu vezani uz zadani projekt kredita
ali na spomenuti iznos oni čine između 10% i 20% jedina im je veza sa zadanim projektnim kreditima ta što rješenje samih kredita će po inercij i pravnom statusu istih biti isto rješeni
zbog tog i prozivanja države vlade na rješenje tog problema kroz porezni sustav uz višestruku financijsku dobit i inu tržišnu dobit a posljedice nisu dramatične dapače itekako korisne jer če dovesti to oživljavanja i pokretanja tržišta u cijelom spektru a "eventualnu štetu" (bolje reći smanjenu planiranu dobit) če podnijeti samo i iskljućivo oni koji su i izvukli korist
problem je emocijonalne prirode (možda korupcijsko ekonomske prirode) gdje vlada štiti i potiće to stanje produbljuje-povećava štetu utopijskim oćekivanjima da će sustav slomiti tržište odnosno potražnju
stečaji i pravno gašenje nekih nije problem jer istovremeno če se pojaviti novi koji su spremni raditi pod novim uvjetima i pravilima (večina će ih biti starih pod novim pravnim subjektivitetom jer ga imaju večinom i otvorenog u rezervi) rješenje je tu samo volja je ograničena (primljenim mitom ili povlaštenim statusom) anomaliom koja se mora nadići jer investicijsko tržište novca će nas ignorirati dok to ne ućinimo
oni koji znaju i mogu raditi drugačije moraju pratiti zadani trend
novi koji bi išli ne idu jer logika (netreba ni matematika) na tako sklisko ne uređeno i održivo stanje pre rizično odnosno kratkoroćno sredoročno i dugoročno donosi gubitak
špekulativno ulaganje je povuklo dobit i nema interes za novo jer su potrošili model i samo čekaju ekstra dobit i da vlada iz proraćuna pokrije što više knjigovostvenog duga

Evo baš navališe stranci na Lanište i Trešnjevku :-)))))

Majko moja…

Niti na moru nema navale a kamoli negdje drugdje

Kakvo tržište u kojem vlada na račun poreznih obveznika subvencionira građevinare i banke…
Udruženi ste vi skupa sa državom koristeći tuđe prihode

New Report

Close