Rade se noćni sastanci u Vladi. Vode se konzultacije sa svim dionicima. Smišljaju se vikend zakoni. Ministar financija užurbano hoda lijevo-desno. Premijer daje punu podršku. Naprosto nevjerojatno! Radna atmosfera dostojna Wall Streeta, kakve se ni Washington ne bi postidio! U zraku je osjećaj iščekivanja nekog obećavajućeg hrvatskog New Deala! Nešto nesvakidašnje u hrvatskoj zbilji, nenavikloj na ekspresnu mobilizaciju političara na jasnom zajedničkom lukrativnom cilju i korištenju politike kao katalizatora brzih ekonomskih reformi.

Prvo sam pomislio, to je to, Hrvatsku je napokon preplavilo ushićenje i do petka mora se pretvoriti u inovativno gospodarsko čudo kao što su Finska i Izrael. Ministrica gospodarstva zato piše hrvatski pandan američkog Startup Acta. Cilj je otvoriti 100 tisuća radnih mjesta za mlade do 2020., uvesti novu kategoriju razvojnih, odnosno R&D društva s ograničenom odgovornošću (r.d.o.o.) koji će biti oslobođeni plaćanja poreza prve tri godine, Ministarstvo gospodarstva uvest će hrvatski SBIR i omogućiti javnom sektoru da krene u inovativne javne nabave s domaćim naručiteljima, osnovat će se nekoliko lokalnih VC fondova sa sjedištem u Zagrebu i Splitu, pojednostavniti osnivanje trgovačkih društava, ukinuti vođenje računovodstva za sve tvrtke s prihodom manjim od 350 tisuća kuna…

Hrvatski VC fondovi
Već se počinjem brinuti za ministricu gospodarstva spava li dovoljno, jer samo popisati sve te mjere lavovski je posao. Kamo li da ih se rafinira i kvalitetno pretoči u zakonski okvir. No, rok je petak. Cilj je jasan i plemenit. Nema tu upita treba li to podržati ili ne, jer mladima treba osigurati budućnost u ovoj zemlji te time i državi posredno osigurati njenu budućnost. A onda sam saznao da sam sve to fantazirao. Kratak hladan tuš, a tada pomislim, ma to je to, Vlada je sigurno uvidjela da 98 posto svih poslovnih subjekata u Hrvatskoj čine mali i srednji poduzetnici. Sinulo joj je da kod njih radi više od polovice radnika u Hrvatskoj pa od petka želi njima drastično poboljšati uvjete rada i života.

Ministrica gospodarstva uz podršku ministra financija rauba tastaturu kako bi dovršila ekspresni zakon kojim će se ukinuti svi relikti poput pečata, biljega i parafiskalnih nameta. Uvest će brzo i besplatno obvezno porezno mišljenje za sve, drastično pojednostavniti vođenje računovodstva u tvrtkama, uvesti poticaje i olakšice svim tvrtkama koje izvoze, nametnuti korištenje e-računa, e-potpisa i e-dokumenata u svim državnim institucijama i javnim tvrtkama, te opet uvesti inovativnu javnu nabavu po uzoru na američki SBIR, osnovat će se nekoliko hrvatskih VC fondova, ukinuti vođenje računovodstva za sve tvrtke s prihodom manjim od 350 tisuća kuna, a značajno pojednostavniti svima koji imaju prihod manji od 3,5 milijuna kuna…

Legla korupcije
Opet se brinem za ministricu gospodarstva. Puno je to lijepih mjera koje treba u tako kratko vrijeme uliti u jedan tako obećavajući zakonski okvir. Malo me umirila činjenica da joj ministar financija, ali i ministar pravosuđa sigurno svesrdno pomažu. Vjerujem da im je dosta što Poreznu upravu i pravosuđe poduzetnici doživljavaju kao velika legla korupcije i prepreka normalnom poslovanju. Što ih nerijetko vide kao svojevrsne alatke za političko reketarenje. I onda opet saznajem da sam sve to samo fantazirao. Koja katarza, koji hladan tuš!

Da bi zatim doznao pravi razlog. Političku kastu nije obuzela ni neopisiva želja da do petka skrše besmislene birokratske barijere malim i srednjom poduzetnicima, ni želja da pomognu mladim poduzetničkim izdancima, našim startupima, nego su umjesto toga sve svoje snage, kapacitete, veze i rad usmjerili na pitanja koja muče najveću od najvećih kompanija u Hrvatskoj. Razmišljam, valjda je to neka državna tvrtka. Nismo privatizirali 50 posto gospodarstva pa možda je u tome stvar. No, nije, tvrtka je privatna, Agrokor. Ovoga puta ne fantaziram. Sušta je to zbilja.

Što radi premijer?
Prije koji dan Europska komisija kritizirala je Hrvatsku da ne provodimo reforme. Navodno ih ne vidimo, ne znamo kako ih riješiti, nemamo dovoljno kapaciteta da u kratkom roku smislimo zakonska rješenja koja bi omogućila da se reforme provedu, nemamo političara koji bi se za reforme založili… Čitam to i gledam što rade premijer, ministrica gospodarstva i ministar financija pa gledam što su samo ovaj tjedan napravili naši mladi poduzetnici.  Ivan Mrvoš, osnivač solinske tvrtke Include koja radi pametne klupe preko crowdfundinga prikupio je 400 tisuća eura investicije. Srednjoškolac iz Karlovca Albert Gajšak preko crowdfundinga prikupio je u tri dana više od traženih 10 tisuća dolara za MAKERbuino, svoju inačicu kultnog Game Boya.

Sa zadovoljstvom promatram kako se napokon milijuni slijevaju u Hipersferu, te kako karlovački Tarsier drones i zagrebački Kapetair idu dalje s razvojem i proizvodnjom dronova. S poštovanjem slušam kako je mlada hrvatska inovatorica i suosnivačica tvrtke ID Guardian Josipa Majić sa svojom poslovnom partnericom po treći put okrenula svoj poslovni model naglavačke i hrabro korača u nepoznato privukavši partnere kao što su Unilever, P&G, Mars Incorporated i Google. I pri tome ne mislim na lokalne filijale nego na njihove korporativne centrale.  I onda opet gledam naše ushićene političare pa naše mlade poduzetnike i mislim si: Nakon petka dolazi subota. Nažalost, i ova je subota opet Prvi Aprilili.