Joseph E. Stiglitz

Joseph E. Stiglitz

Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, profesor na Sveučilištu Columbia i glavni ekonomist na Institutu Roosevelt

Pod Trumpom Vrhovni sud postao je pravi primjer institucionalnog raspada

Odluke suda u ovom mandatu gotovo su potvrdile uvelike uvriježeno stajalište da on više ne djeluje u svojstvu mudrog i nepristranog arbitra
u sporovima već se pretvara u samo još jedan instrument za promicanje programa ekstremne desnice, koja je podvrgnula SAD vladavini manjine.

Nakon pobjede američkog predsjednika Donalda Trumpa na izborima u studenom 2016., milijuni Amerikanaca i ostalih diljem svijeta pronašli su utjehu u ideji da će snažne institucije i američki ustav zaštititi američku demokraciju od njegove grabeži. No, događaji nagoviještaju da američki institucionalni amortizeri nisu tako robusni kakvim se prikazuju. Unutar Republikanske stranke, koja kontrolira sve tri grane američke vlade, pjesma sirene plemenske politike potapa svaku preostalu vjernost američkim ustavnim tradicijama.

Najočigledniji primjer institucionalnog raspada može se naći na Vrhovnom sudu SAD-a. U rasponu od samo nekoliko dana, Sud je donio nekoliko kontroverznih odluka koje se doimaju osmišljenim kako bi ukorijenile anti-liberalni trumpizam u godinama koje slijede. Da stvari budu još gore, sudac Anthony M. Kennedy, prevrtljiv birač tijekom niza godina, najavio je vlastito umirovljenje, što je pružilo priliku Trumpu za imenovanje drugog suca kojeg je izabrala desno orijentirana organizacija Federalist Society.

Odluke suda u ovom mandatu gotovo su potvrdile uvelike uvriježeno stajalište da on više ne djeluje u svojstvu mudrog i nepristranog arbitra u sporovima koji se neizbježno pojavljuju u bilo kojem društvu. Sud je, umjesto toga, postao samo još jednim instrumentom za promicanje programa ekstremne desnice, koja je podvrgnula SAD vladavini manjine.

Prva nečuvena odluka Vrhovnog suda ovog tjedna donesena je u predmetu Ohio protiv kompanije American Express. U odluci donesenoj s 5 glasova naprema 4, Vrhovni je sud podržao anti-konkurentske ugovore koje American Express nameće trgovcima koji prihvaćaju plaćanje kreditnom karticom AmEx. Kao što sam istaknuo u kratkom prijateljskom izlaganju Vrhovnom sudu, argumenti koje iznosi AmEx u obranu svoje anti-konkurentske prakse apsolutno su varljivi.

Nerazumijevanje ekonomije

Odluka, koju je napisao član Vrhovnog suda i najvjerojatnije pripadnik desnog krila, Clarence Thomas, odala je duboko nerazumijevanje ekonomije i odražavala rigidno ideološki “pro-biznis” stav. Sve u svemu, odluka se svodi na veliku pobjedu za moći monopola. Najveće korporacije koje se upuštaju u slične anti-konkurentske prakse od sad će moći dodatno ukorijeniti vlastitu dominaciju na tržištu, narušavajući gospodarstvo i povećavajući već ionako bestidno visoke razine nejednakosti u SAD-u. Jednako je perverzna bila odluka Vrhovnog suda u predmetu Janus protiv američkog Saveza državnih, županijskih i općinskih zaposlenika. U još jednoj odluci donesenoj s 5 glasova naprema 4, Vrhovni je sud zabranio da ugovori o radu u javnom sektoru nalažu da zaposlenici u državnim tvrtkama daju doprinose sindikatima koji pregovaraju u njihovo ime.

U državi koja već ionako pati od ogromnih neravnoteža između poslodavaca i radnika, Vrhovni sud otišao je još korak dalje u korist prvih. Sebični radnici će nadalje bez ikakvih troškova i zasluga gledati napore koje njihovi kolege ulažu u pregovore za poboljšanje uvjeta rada i veće plaće; ako ima dovoljno takvih radnika, sindikati će biti dodatno oslabljeni zbog nedostatka sredstava.

Valja imati na umu da je u predmetu Udruženi građani protiv Savezne izborne komisije Vrhovni sud odlučio da Prvi amandman dopušta korporacijama davanje neograničenih doprinosa političkim kampanjama. Stoga, u očima sudskih konzervativaca, korporacije mogu podržavati stajališta protivna većini vlastitih dioničara i radnika – koji nisu odlučivali o tom pitanju – ali sindikati ne smiju izraziti stajališta kojima se protivi čak i samo jedan član.

Podjarivački tweetovi

Konzervativci Vrhovnog suda ponudili su još jedno perverzno tumačenje Prvog amandmana u predmetu Nacionalni institut zagovaratelja obitelji i života protiv Becerra. U još jednoj pristranoj odluci, donesenoj s 5 glasova naprema 4, odlučili su da država ne može primorati licencirani centar za reproduktivno zdravlje na informiranje pacijenata o raspoloživosti opcija za abortus. Prema tom stajalištu, sloboda govora uključuje slobodu da se neke stvari ne kažu, čak i ako netko tvrdi da je legitimni pružatelj usluga zdravstvene skrbi.

Također, duhanske kompanije ne trebaju obznaniti informaciju da je pušenje štetno za zdravlje, a banke ne trebaju prikazati cjelokupne naknade koje naplaćuju. Vrhovni sud, kao alat ekstremističke desnice, promiče republikansku kampanju protiv prava žena na informiranu odluku vezano uz vlastito zdravlje.

Već niz godina, republikanci na razini države donose mjere usmjerene na otežavanje ženama da naprave abortus – ili čak i da se informiraju o njemu. Takve su se politike pokazale osobito štetnim za siromašne. Međutim, u trenutku Kennedyjevog umirovljenja, samo pravo na abortus, koje je bilo priznato u ključnom predmetu Roe protiv Wade (1973.), bit će na nišanu konzervativaca. Ako se ukine to pravo, države diljem SAD-a koje kontroliraju republikanci odjednom će imati moć uskratiti ženama njihovo pravo na privatnost i kontrolu nad vlastitim tijelom, što je zajamčeno 14. ustavnim amandmanom.

Četvrta zabrinjavajuća odluka bila je u predmetu Trump protiv Havaja, u kojem je konzervativna većina Vrhovnog suda podržala Trumpovu uredbu kojom se zabranjuje ulazak putnicima iz niza zemalja u kojima prevladavaju muslimani. Sud je odlučio da Trump nije zloupotrijebio ovlasti da bi kontrolirao imigraciju u interesu nacionalne sigurnosti. Ipak, kao što je pomoćna sutkinja Sonia Sotomayor objasnila, Trumpovi podjarivački tweetovi pokazuju da je njegov pravi cilj bilo držati muslimane izvan SAD-a.

Naravno, ako je Trumpov cilj štititi nacionalnu sigurnost, postavlja se pitanje zašto se Saudijska Arabija – čiji su građani bili odgovorni za napade 11. rujna 2001. – ne nalazi na listi. Očigledno Trump želi održati vlastiti unosan odnos koji ima on osobno i njegova obitelj s vladarima tog kraljevstva.

Omiljeni diktatorski alibi

Ako se donese logični zaključak vezano uz stajalište koje je zauzeo Vrhovni sud, Trump može jednostavno braniti bilo koji nečuveni postupak na upitnim temeljima “nacionalne sigurnosti” – što je omiljeni alibi u svim fašističkim diktaturama. Sudski konzervativci naznačili su da će zažmiriti na politike motivirane rasnim ili vjerskim animozitetom. Nikakav problem nije im pružiti podršku Trumpovom trgovinskom ratu, koji je on također pokrenuo u ime nacionalne sigurnosti. v

© Project Syndicate, 2018.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!