Marija Crnjak

Marija Crnjak

Petljanje po paušalu donosi tek nered, oporezujte nekretnine ako se usudite!

Kako se paušalni porez na iznajmljivanje ne tretira kao komunalni porez, već kao porez na dohodak, on se naplaćuje po mjestu prebivališta iznajmljivača. To dosad nije bilo značajno jer se svugdje plaćao sličan iznos, no uvedene razlike otvaraju mogućnost za malverzacije.

Paušalni porez za iznajmljivače u turizmu nije alat kojim će se prikupiti dodatan novac za turističku i ostalu infrastrukturu u odredištima, a nije ni alat kojim će država zaustaviti apartmanizaciju.

Jer paušalni porez ne može odraditi posao poreza na nekretnine. Poreza koji bi opako zatalasao, i baš zato ga još nismo vidjeli. Kako je poznato, izmjenama Zakona o porezu na dohodak koji je stupio na snagu početkom godine uvedena je mogućnost povećanja paušalnog poreza za iznajmljivanje u obiteljskom smještaju i kampovima ili robinzonskom smještaju, na najviše 1500 kuna po krevetu ili mjestu u kampu, a iznosi će ovisiti o odlukama jedinica lokalnih samouprava.

Odluka o visini poreza za ovu godinu iznimno se može donijeti do kraja siječnja, a inače do kraja prethodne godine za iduću godinu. Rijetki su tu odluku donijeli do danas, čeka se zadnji čas, važu odluke, zbraja odnos štete i koristi, a najčešća valuta su glasovi na lokalnim izborima. Oni koji se ne odluče na vrijeme, po sili zakona morat će naplaćivati 750 kuna po krevetu za ovu godinu, baš koliko je već odlučio Grad Dubrovnik, procijenivši da je iznajmljivanje u jakom turističkom odredištu vrijedno i jačeg poreznog opterećenja onih koji zarađuju na popularnosti Dubrovnika. 

Fiktivna selidba
Iako će mnogi u ovoj godini, dok ne vide kako će rast poreza progutati u drugim općinama i gradovima, zadržati lanjsku razinu paušala od najviše 300 kuna po krevetu, što je do sad vrijedilo za cijelu zemlju, teoretski se tako može računati na veće razlike u iznosima, ovisno ili o bogatstvu JLS-a, ili pak o atraktivnosti turističkog mjesta. I tu kreće zabava. Naime, kako se paušalni porez na iznajmljivanje ne tretira kao komunalni porez, već kao porez na dohodak, on se oduvijek naplaćuje po mjestu prebivališta iznajmljivača.

To do sad nije bilo toliko značajno jer se svugdje plaćao sličan, i to vrlo nizak paušal od svega 300-tinjak kuna maksimalno.  Međutim, netko će za svojih deset kreveta za najam u Dubrovniku od ove godine paušal platiti 7500 umjesto 3000 kuna, ako mu je u Dubrovniku prebivalište. U tom slučaju više mu se isplati prebaciti prebivalište u bilo koji drugi grad koji će naplaćivati niži paušal, i to je jedna od malverzacija koja se očekuje. Neki se ni neće trebati seliti, ako već žive u gradu koji ima niži paušal od onog u kojem iznajmljuju apartmane.

I ovi koji promijene prebivalište i oni koji to neće trebati jer su imali sreće, bit će u povlaštenom položaju od Dubrovčana koji ostane u svom gradu, kojem će plaćati paušal duplo više. Dakle, mjera koja bi navodno trebala ojačati lokalnu ekonomiju i infrastrukturu, donijet će benefit lokalnoj zajednici i proračunu koji nema veze s Dubrovnikom, Hvarom, Bolom na Braču, Makarskom. 

Poticaj mešetarima
Ako se visina paušala bude određivala prema turističkoj razvijenosti, kao što je s manjim rasponom iznosa to bilo do sada, to paradoksalno neće potaknuti ni lokalno samozapošljavanje, jer će se biznis s iznajmljivanjem više isplatiti onima izvana, često mešetarima nekretninama koji već sad sve poduzimaju da ne pređu prag ulaska u sustav PDV-a.

Oni kojima se neće dati seliti prebivalište u grad s nišim paušalom imat će motivaciju da rade na crno, što u ovoj zemlji bez kontrole najčešće glatko prolazi. Paušalni porez, kojeg smo svojedobno uveli baš da smanjimo sivu zonu i omogućimo kakav takav prihod od rente, odradit će posao u obrnutom smjeru. Možemo dakle očekivati nered na više razina, a sve zbog toga što država i dalje nema hrabrosti uvesti porez na nekretnine. 

Rentanje je biznis
To bi naime bio jedini lijek protiv apartmanizacije i bujanja biznisa s privatnim smještajem koji je već počeo izjedati sam sebe, devastirao je odredišta, prenatrpao gradove koje su stanovnici počeli napuštati, napumpao je tržište nekretnina na obali, učinivši stanovanje u Splitu, Dubrovniku, Zadru nedokučivim radničkim obiteljima, studentima, umjetnicima, svima bez kojih nema gradskog života.

Rentanje je postalo gotovo jedini izvor prihoda prevelikom broju ljudi, ne samo na obali već i u Zagrebu, jer nema alata koji bi taj segment držao na uzdi, poreza na nekretnine koji bi razotkrio tko je odavno trebao biti u sustavu PDV-a, za početak. Pa da malo zatalasa... 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!