Vijest o značajnom padu Hrvatske na ljestvici Europskog zdravstvenog indeksa (EHCI), sa 19. na 26. mjesto nije nas trebala iznenaditi, a možemo se samo nadati da na sljedećoj ljestvici nećemo biti još gori, te da to nećemo osjetiti na vlastitim leđima. A hoćemo, ako se nastavi politika lišena odgovornosti i donošenja odluka, politika isključivo stranačkog kadroviranja, klijentelizma, odbacivanja svega pozitivnog iz prethodne vlasti. 

Ministar bez brige
Vidimo to sami svakodnevno i bez izvješća Europske unije, no ona su itekako potrebna jer predstavljaju rijedak korektiv zdravstvene politike u Hrvatskoj. Tim više jer aktualni ministar zdravstva Milan Kujundžić u izvješću ne vidi ništa zabrinjavajuće, te tvrdi da smo zlatna sredina, što će vjerojatno potvrditi i njegovo povjerenstvo koje osniva da razmotri EHCI, još jedno u nizu hrvatskih povjerenstava.   

Pad s 19. na 26. mjesto zaslužili smo uglavnom zbog pada kvalitete ishoda liječenja i dostupnosti zdravstvene skrbi, svega onog u sferi (loše) organizacije sustava, na što godinama upućuju hrvatski zdravstvenjaci, a osjete pacijenti. Manje zbog manjka novca, a više zbog loše organizacije, koja je odgovorna i za curenje u financijskom smislu, hrvatski građani kraće žive od prosjeka Unije, više umiru od bolesti srca i karcinoma, koji se kasno otkrivaju zbog loše organizacije prevencije, a uglavnom jer je liječnicima i medicinskim sestrama puna kapa oni napuštaju Hrvatsku u potrazi za uređenijim sustavima kao što su njemački ili švedski. U međuvremenu, dugovi rastu, a hrvatski građani postaju sve stariji i sve bolesniji. 

U izvješću Europske komisije o stanju zdravlja u zemljama članicama objavljenom u studenom prošle godine navodi se kako su nam stope smrtnosti od bolesti krvožilnog sustava gotovo dvostruko veće od prosjeka EU, a stope smrtnosti od raka pluća, dojke i debelog crijeva među najvišima u Uniji. Navodi se tamo kako su hrvatske zdravstvene vlasti odustale od niza strukturnih reformi čiji bi cilj bio i povećanje fiskalne održivosti zdravstvenog sustava, uključujući povećanje iznosa osnovnog osiguranja koje se plaća Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i povećanje najvećeg iznosa participacije pacijenata. Nije se nastavilo ni s planovima za reformu sustava dopunskog osiguranja niti uvođenjem novih pravila za hitnu medicinsku službu. 

Ne napreduje ni reorganizaciju bolničkog sustava, koju je prvi put najavljivao još Darko Milinović prije skoro deset godina. U međuvremenu su se izmijenjivali ministri i lupali novci. Sabor je u veljači 2015. glasao za novi nacionalni plan razvoja bolnica koji obuhvaćao razdoblje 2015.-2016. Taj Masterplan bolnica izrađen je uz potporu zajmova EU-a i Svjetske banke. U njemu se naglasak stavlja na funkcionalnu integraciju, smanjivanje organizacijske složenosti, fiksnih i varijabilnih troškova i na supsidijarnost, da se umjesto u bolnicama, usluge obavljaju u izvanbolničkim ili ambulantnim ustanovama. Funkcionalna integracija bolnica trebala se provesti oko četiri klinička centra, no projekt je zapeo. 

Neodrživost sustava
Komisija je u svom dokumentu lani posebno naglasila problem s održivošću trenutačnog sustava plaćanja pružateljima zdravstvenih usluga, posebno bolnicama, budući da sustav zdravstvenog osiguranja ne prima dovoljno sredstava kako bi se iz njega plaćale javno financirane bolničke usluge.

Dugove stoga gomilaju i HZZO i bolnice, dug trenutno na razini od oko osam milijardi tu i tamo se smanji injekcijama iz državnog proračuna, dok istodobno najvećeg dužnika Zavodu predstavlja Ministarstvo financija koje ne pokriva svoje obveze za osiguranike koji su oslobođeni plaćanja participacija i dopunskog osiguranja.    Bila je u planu i uspostava sustava središnje nabave lijekova za bolnice. U međuvremenu se izmijenio Zakon o javnoj nabavi i niti sedam mjeseci od stupanja na snagu odredbe zakona.

Nered s lijekovima
Ministarstvo još ne zna kako bi nabavilo lijekove po ekonomski najpovoljnijoj, umjesto po najnižoj cijeni. Odnos s proizvođačima lijekova i dalje je smiješan, rokovi plaćanja lijekova premašuju 300 dana, unatoč obećanjima da će se uvesti novi kriteriji za medicinska pomagala tržište se i dalje ruši i omogućava ulazak loše robe i nepouzdanih proizvođača.

Za skupe lijekove i dalje nemamo pravila igre, dobiva ih onaj tko je najglasniji ili ima dobre veze, jednako kao i pregled preko reda, uz viski i bombonjeru…  Takva sredina valjda samo aktualnom ministru može izgledati zlatno.