Poznati hrvatski psihijatar, psihoterapeut i poslovni konzultant Robert Duras, autor je jednog od meni najjednostavnijih i najzahtjevnijih procesa osobnog razvoja. On ga je nazvao imenom 4O (četiri O) model. Dakle, svaki osobni razvoj započinje prvo Osvještavanjem, nastavlja se Oslobađanjem, slijedi Osnaživanje i završava (ili ponovno počinje) Odabirom. 

Zanimljivo je također da prije početka osobnog razvoja traje period Osamljenosti. U periodu nesvjesnog života (oni koji su započeli svjesni život kažu da imaju osjećaj da nesvjesni dio života nisu ni živjeli), ne promišljamo o tome kako živimo, koji su uzroci vodili do kojih posljedica, koja je dubina naših odnosa ili koliko smo suštinski sretni. Osamljeni smo jer živimo iluziju prijateljstava, intimnih odnosa ili uspjeha. Živimo kroz maske mira, ljubavi, moći ili veselja, ali taj mir je potisnuti nemir, ljubav je žudnja, moć je skrivena nesigurnost, a veselje pokušaj bijega od naleta depresije. Ipak, u nekom trenutku se sva ta kula od karata sruši i obruši na nas same, stvaratelje kule. Najčešće to bude u obliku bolesti ili neke slične osobne tragedije i tada započinje prvi „O”.

Osvještavanje je proces kada nam postane jasno da smo zaglibili do grla. Nikakve racionalizacije i objašnjenja više ne pomažu, u panici i strahu započinjemo potragu za pomoći. Stvari se više ne čine logičnima, život se pretvara u paradoks koji vodi prema bolnoj istini o prošlosti, o učinjenim pogreškama i životnim potezima koji iz nove perspektive izgledaju totalno besmisleno. To je početak oporavka.

Oslobađanje je korak u kojem počinjemo zaista komunicirati sa svojom okolinom. Započinjemo ispoljavati svoje osjećaje, maske više ne prolaze, a iskrenost postaje mantra. Ljudi oko nas negoduju i optužuju nas da smo se promijenili, da smo „pukli” ili da smo sigurno upali u neku sektu. Oni ne znaju da se naša sekta zove jednostavno svjesni život ili drugim riječima SLOBODA.

Osnaživanje je jednostavno okretanje sebi. Sva ona energija upotrijebljena za optuživanje i borbu s drugima sada se usmjerava na sebe. Počinjemo se zaista zauzimati za sebe, izražavamo sebi i drugima vlastite potrebe, istražujemo ono što je dobro za nas i što nije, počinjemo razlikovati „paše mi” od „to je dobro za mene”.

Odabir je period kada svjesno biramo naše akcije. To se odnosi na izbor ljudi s kojima se družimo, na hranu koju stavljamo u sebe, na posao koji želimo raditi ili izbor aktivnosti kojima želimo ispuniti slobodno vrijeme. Nitko nas više ne može držati taocima radi naših strahova, ne pristajemo na emocionalne, egzistencijalne ili bilo kakve druge ucjene. Jer sloboda je naš znak bez obzira na kontekst u kojem se nalazimo. Sloboda je unutar nas i nitko, nikad, na bilo koji način taj nam osjećaj ne može uzeti.