Obama tjera Indiju da smanji dostupnost generičkih lijekova

Autor: Joseph E. Stiglitz , 15. veljača 2015. u 22:00

Ako Obamina administracija primora Indiju na stezanje njenih zakona o patentima, ta promjena bi naškodila ne samo Indiji i ostalim zemljama u razvoju, ona bi također štitila krajnje korumpiran i neučinkovit sustav patenata u SAD-u.

Američki Zakon o zaštiti pacijenata i pristupačnoj zdravstvenoj skrbi, reforma zdravstvenog sustava koju je 2010. potpisao Barack Obama, uspjela je proširiti zdravstveno osiguranje na milijune Amerikanaca koji ga inače ne bi imali.

I, suprotno upozorenjima kritičara, nije napuhala troškove zdravstvene skrbi; zapravo, postoje očekivanja da bi se troškovna krivulja mogla napokon usmjeriti silazno. Međutim, nije sigurno hoće li "Obamacare" uspjeti obuzdati prekomjerno visoke troškove zdravstvene skrbi. To će ovisiti o ostalim politikama Obamine administracije, osobito na području koje bi se moglo učiniti nevezanim: na području rasprave SAD-a s Indijom koja je trenutno u tijeku vezano uz intelektualno vlasništvo. Ovdje se čini da je Obama odlučan u potkopavanju reforme koju je sam potpisao, uslijed pritiska snažnog američkog farmaceutskog lobija.

Rast farmaceutskih troškova 
Farmaceutski troškovi imaju sve veći udio u američkoj potrošnji za zdravstvenu skrb. Udio izdataka za prepisane lijekove u BDP-u, gotovo se utrostručio u samo 20 godina. Smanjenje troškova zdravstvene skrbi stoga zahtijeva snažniju konkurenciju u farmaceutskoj industriji – i to znači omogućavanje proizvodnje i distribucije generičkih lijekova. Umjesto toga, Obamina administracija traži trgovinski sporazum s Indijom koji bi oslabio konkurenciju s generičkim lijekovima i time učinio lijekove koji spašavaju živote nedostupnima milijardama ljudi – u Indiji i drugdje. To nije nenamjerna posljedica inače dobronamjerene politike; to je eksplicitan cilj američke trgovinske politike. Najveće multinacionalne farmaceutske kompanije već dugo nastoje oslabjeti konkurenciju s generičkim lijekovima. Ali multilateralan pristup kroz Svjetsku trgovinsku organizaciju pokazao se manje učinkovitim nego što su se nadali, pa sad pokušavaju postići taj cilj putem bilateralnih i regionalnih sporazuma.

Najnoviji pregovori s Indijom – vodećim izvorom generičkih lijekova za zemlje u razvoju – ključni su dio te strategije. U 1970-ima Indija je ukinula farmaceutske patente, stvarajući naprednu i učinkovitu industriju generičkih lijekova osposobljenu za opskrbu pristupačnih lijekova ljudima u zemljama u razvoju. To se promijenilo 2005. kad je Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) Svjetske trgovinske organizacije primorao Indiju da dozvoli patente za lijekove. Međutim, obzirom na američku farmaceutsku industriju, TRIPS nije išao dovljno daleko. Želja indijske vlade da poboljša svoje trgovinske odnose sa SAD-om pruža industriji idealnu priliku za nastavkom tamo gdje je stao TRIPS, primoravajući Indiju da olakša dobivanje patenata i smanji dostupnost jeftinih generičkih lijekova.

Visoki indijski standardi  
Čini se da za sad plan funkcionira. Prošle jeseni, tijekom njegovog posjeta SAD-u, indijski premijer Narendra Modi, složio se oko osnivanja radne grupe za reevaluaciju politike o patentima u toj zemlji. Američke sudionike u toj grupi vodit će Ured američkog predstavnika za trgovinu koji služi interesima farmaceutskih kompanija više od, recimo, Nacionalne akademije znanosti, Nacionalne znanstvene zaklade ili Nacionalnih instituta za zdravstvo. Kako sad stvari stoje, Indija je postavila prilično visoke standarde, što je rezultiralo u odbijanju odobrenja patenata za nove kombinacije postojećih lijekova. Indija bi mogla prestati s izdavanjem obvezujućih licenci koje omogućavaju drugim kompanijama proizvodnju lijeka nositelja patenta u zamjenu za naknadu – sporazum u skladu s TRIPS-om koji predstavlja prokletstvo za industriju lijekova.

Trenutna politika Indije omogućava lijekovima prodaju po neznatnom dijelu monopolnih cijena naloženih od strane nositelja patenata. Primjerice, Sovaldi, lijek za hepatitis C, prodaje se za 84.000 dolara po tretmanu u SAD-u; indijski proizvođači u mogućnosti su prodati generičku verziju profitabilno za manje od 1000 dolara po tretmanu. Generička cijena je još uvijek ogroman trošak za ljude koji žive s nekoliko dolara po danu; ali, za razliku od američke cijene, ona je prihvatljiva za brojne vlade i humanitarne organizacije. To nije izolirani primjer. Jeftini generički lijekovi omogućili su liječenje desetaka milijuna pacijenata zaraženih HIV-om u zemljama u razvoju. 

Obmanjivanje liječnika
Zaista, prijetnja konkurencije indijskih generičkih lijekova djelomično je odgovorna za odluku najvećih farmaceutskih kompanija da učine dostupnima neke od svojih lijekova svjetskim siromasima po niskim cijenama. Ako SAD primoraju Indiju da znatno stegnu svoja pravila o patentima kako bi ona više nalikovala na američka, taj bi ishod mogao biti ugrožen. Naravno, kad bi američki snažan režim patenata bio, kao što tvrde njegovi zagovaratelji, najbolji način za poticanje inovacija u farmaceutskoj industriji, politika Obamine administracije prema Indiji mogla bi se možda opravdati.

Ali to nije tako.Obzirom da su patenti prvenstveno monopoli odobreni od strane vlade, oni vode do istih neučinkovitosti i ponašanja iznuđivanja kao i svaka takva tržišna distorzija. Patent koji podiže cijenu lijeka stotinu puta ima isti učinak na tržište poput 10.000% pristojbe. U takvim slučajevima, farmaceutske tvrtke dobivaju snažan poticaj u cilju obmanjivanja liječnika i javnosti o sigurnosti i učinkovitosti njihovih proizvoda, te čak u cilju promocije lijekova za njihovu neprimjerenu upotrebu putem poticajnih plaćanja kako bi uvjerili liječnike u njihovo prepisivanje.

Poticanje tajnovitosti 
Nadalje, istraživanje poduprto patentom potiče tajnovitost, obzirom da tvrtke otkrivaju samo informacije neophodne za dobivanje patenata. Međutim, otvorenost je od presudne važnosti za učinkovit znanstveni napredak. Brojni ekonomisti predložili su niz alternativa istraživanju i razvoju i testiranju poduprtim patentom koji zaobilaze ove probleme. Ako Obamina administracija primora Indiju na stezanje njenih zakona o patentima, ta promjena bi naškodila ne samo Indiji i ostalim zemljama u razvoju; ona bi također štitila krajnje korumpiran i neučinkovit sustav patenata u SAD-u, u kojem tvrtke povećavaju svoj profit tjeranjem konkurencije – kod kuće i u inozemstvu. Naposljetku, generički lijekovi iz Indije često su najjeftinija opcija na američkom tržištu po isteku trajanja patenta. Obama je bio u pravu kad je potaknuo reformu zdravstvenog sustava u cilju povećanja učinkovitosti i dostupnosti tog sektora. U svom ophođenju s Indijom, Obamina administracija slijedi politiku koja ismijava te ciljeve, s posljedicama ne samo po Indiju i SAD, nego i za cijeli svijet. 

Koautori članka su Dean Baker i Arjun Jayadev. Dean Baker je sudirektor Centra za ekonomska i politička istraživanja u Washingtonu, Arjun Jayadev profesor je ekonomije na Univerzitetu Massachusetts u Bostonu

© Project Syndicate, 2015.

Komentirajte prvi

New Report

Close