Predsjednik Republike Stjepan Mesić prilikom obljetnice Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, progovorio je i o (ne)mogućnosti nabavke višenamjenskih borbenih zrakoplova u ovim kriznim vremenima. Dio medija shvatio je da Mesić zapravo zaziva ugovaranje patroliranja hrvatskim nebom s jednom od susjednih zemalja, iako se još donedavno zalagao za neka sasvim druga rješenja.

Kako god bilo, potpuno je jasno da Hrvatska ni 2010. godine neće ići u nabavku novih borbenih zrakoplova. Zbog takve odluke tuguju svi, posebice zrakoplovaci koji će još neko vrijeme letjeti na starim MIG-ovima i nadati se da im pritom neće otpasti kakav dio. A tužni mogu biti i gospodarstvenici jer će im još neko vrijeme biti zatvorena vrata potencijalno izdašnog offseta. Jutarnji list piše da je švedski Saab Hrvatskoj ponudio osam novih Gripena za oko 220 milijuna eura, a u cijenu su uračunati rezervni dijelovi i obuka pilota. Dakle, cijena jednog zrakoplova iz tog paketa bila bi 27,5 milijuna eura. Da se radi o trgovačkom centru koji prodaje zrakoplove, ispred ovih Gripena stajala bi ogromna svjetleća reklama na kojoj bi velikim bi slovima pisalo “rasprodaja”, ali u Ministarstvu obrane su i to odbili. Jasno je i zašto, MORH jedva da ima novca za poštenu vojničku obuću. Vjerojatno bi situacija bila bitno drukčija da je zaživio fond u koji bi se slijevala sredstva od objekata koje je vojska napustila. Prema Dugoročnom planu razvoja Oružanih snaga 2006. – 2015., kojeg je usvojio Sabor i koji je još uvijek na snazi, hrvatskim MIG-ovima resursi ističu krajem 2011. godine. Doduše Vlado Bagarić, zapovjednik HRZ-a, tvrdi da oni mogu letjeti do 2013. godine, no i da je tako pitanje je koliko je naših MIG-ova sposobno letjeti još tri godine. Stoga je jedna od opcija da im se remontom produže resursi za još koju godinu. U tom slučaju učinka za hrvatsko gospodarstvo ne bi bilo, odnosno on bi bio negativan jer se radi samo o trošku. Ugovaranje čuvanja hrvatskog neba s Mađarskom ili Italijom još je nepovoljnija jer u tom slučaju mladi vojni piloti mogu “s faksa na burzu”, a susjedima bi se za uslugu skupo plaćalo. Osim toga, bilo bi zanimljivo da Talijani svojim borbenim zrakoplovima nadziru hrvatsko nebo, a da HRZ istovremeno svojim manjim zrakoplovima hvata talijanske ribarice u hrvatskim vodama. Kupovina novih zrakoplova, koliko god bolna bila, zapravo je najbolje rješenje, jer bi se otvorio put offset programima, a kada bi politika aktivnije poradila na dobrosusjedskim odnosima, moglo bi se i dodatno zaraditi od patroliranja bosanskohercegovačkim, a možda i crnogorskim nebom.