Novi financijski šokovi dat će impuls daljnjem jačanju zlata

Autor: Mario Glogović , 13. srpanj 2016. u 22:00

Zlato je jedina svjetska valuta kojoj središnje banke ne mogu smanjivati kupovnu moć kroz neograničeno tiskanje, što bi ga u dugom roku moglo učiniti odličnom investicijom u odnosu na precijenjene obveznice i dionice.

Posljednjih godina najveće svjetske središnje banke provode snažnu monetarnu ekspanziju. U zadnjih pet godina Centralna banka Japana (BoJ) povećala je monetarnu masu M1 (gotovina + depoziti) za 25 posto, Europska središnja banka (ECB) za 45 posto, a Američka središnja banka (FED) za čak 67 posto.

Najočitije posljedice ovakve monetarne politike su veliki viškovi novca koji su stvorili balon na tržištu obveznica, doveli do precijenjenih dionica te narušili koncept funkcioniranja poslovnih banaka. Središnje banke su oduvijek pokušavale kontrolirati kratkoročne kamate, odnosno, ponudu i potražnju za novcem u kratkom roku. Međutim, eksperiment koji sada provode doveo je do toga da se kamatama manipulira ne samo u kratkom roku nego na rok od sljedećih pola stoljeća.  

Najveći dio povećanja monetarne mase slijeva se u obveznice, a najbolji primjer iskrivljenih financijskih tržišta su dugoročne državne obveznice Švicarske i Japana. Primjerice, prinos na švicarske obveznice koje dospijevaju za 50 godina po prvi puta u povijesti je negativan. Odnosno, investitor koji u ovom trenutku kupi švicarske obveznice i čeka 50 godina do dospijeća bit će "nagrađen" garantiranim gubitkom od 0,03 posto.

Narušen koncept poslovanja
Slična situacija je i s državnim obveznicama Japana te državama eurozone. Prema podacima s Bloomberga u ovom trenutku se 85 posto švicarskih, 80 posto japanskih te 75 njemačkih obveznica trguje uz negativan prinos. Primjerice, prinos na japansku obveznicu koja dospijeva za 40 godina je svega 0,10 posto.  Treba imati na umu da je Japan najzaduženija zemlja svijeta koja je u posljednjih 20 godina povećala dug s razina od oko 50 posto na trenutnih 250 posto BDP-a. Japanu će trebati čudo da u sljedećih 10 godine izbjegne bankrot, a kamoli na rok od 40 godina za koji investitori prihvaćaju prinos od povijesno niskih 0,10 posto.

Osim što je snažna monetarna ekspanzija podigla obveznice na neodržive razine i dionicama se trguje na valuacijama višim od povijesnih. Iako su dionice u eurozoni od vrha postignutog prije godinu i pol pale u prosjeku 24 posto, one su u usporedbi s povijesnim valuacijama i dalje precijenjene. Primjerice, medijan omjera cijene i zarade (P/E omjer) za dionice u eurozoni u ovom trenutku je oko 19, dok je povijesni P/E medijan razvijenih tržišta 14,6. Promatrano kroz ovaj pokazatelj dionička tržišta eurozone su precijenjena oko 30 posto.

Negativne kamatne stope su narušile i koncept poslovanja poslovnih banaka. S jedne strane ECB niskim/negativnim stopama pokušava potaknuti poslovne banke na povećanje kreditne aktivnosti. Međutim, poslovne banke nedostatkom dobrih projekata višak likvidnosti najvećim dijelom ne plasiraju u gospodarstvo nego ga drže na računu kod ECB-a za što im ECB naplaćuje negativnu kamatu. Drugim riječima, penalizira ih zato što ne kreditiraju subjekte višeg rizika. 

Više nenaplativih kredita
S druge strane niske kamate su dovele do kreditiranja kompanija i građana koji s obzirom na rizik nikad nisu trebali biti kreditirani, što se u ovom trenutku očituje kroz porast nenaplativih kredita. Primjerice, u Italiji se u ovom trenutku nalazi 360 milijarda eura nenaplativih kredita, odnosno trećina svih nenaplativih kredita u eurozoni. Niske kamate su dovele do financiranja mnoštva prerizičnih subjekta, a rast nenaplativih kredita u ovom trenutku prijeti financijskoj stabilnosti cijelog talijanskog bankarskog sustava. Kombinaciji negativnih kamata, visoke zaduženosti dužnika te porasta nenaplativih kredita dovela je do snažnog pada dionica europskih banaka.

Primjerice, najveća njemačka banka Deutsche Banka te druga najveća švicarska banka Credit Suisse, od početka godine su izgubile oko 50 posto svoje tržišne vrijednosti te se u ovom trenutku trguju na najnižim razinama u povijesti. Unatoč velikom povećanju monetarne mase praktički jedina klasa imovine koja nije doživjela rast su sirovine (energija, metali, hrana…), koje su posljednjih pet godina bile u konstantnom padu. Promatrano kroz Bloomberg commodity index, sirovine su od vrha postignutog prije pet godina pa do početka ove godine u prosjeku izgubile 70 posto svoje vrijednosti.

Zbog sirovina koje su godinama bile u padu ekonomijama nije prijetila inflacija nego upravo suprotno, deflacija.  Međutim, gledano kroz povijest, nakon velikog povećanja monetarne mase prije ili kasnije je uslijedila inflacija, a sukladno monetarnim politikama koje zadnjih godina provode centralne banke vjerojatnost da izbjegnemo inflaciju u dugom roku je praktički nikakva. Također, početkom ove godine nastupio je okret trenda na tržištu sirovina koji bi se mogao pretvoriti u novi dugoročan rast, što bi dovelo do ubrzanja inflacije.

Obveznički balon
Od početka godine jedan od najvećih skokova ostvarilo je zlato koje je ojačalo čak 25 posto. Međutim, bez obzirna na rast kojeg smo vidjeli u posljednjih pola godine, ono je od svojeg vrhunca i dalje u minusu oko 30 posto. Također, mogući financijski šokovi inducirani pucanjem obvezničkog balon, padom precijenjenih dionica ili eventualnim produbljivanjem krize europskog bankarskog sektora mogli bi ovu sirovinu opet učiniti sigurnom lukom u razdobljima financijskih potresa.  

Ujedno, zlato je jedina svjetska valuta kojoj središnje banke ne mogu smanjivati kupovnu moć kroz neograničeno tiskanje, a u kombinaciji sa svim prethodno navedenim rizicima to bi ovaj plemeniti metal u dugom roku moglo učiniti odličnom investicijom u odnosu na precijenjene obveznice i dionice.

Komentirajte prvi

New Report

Close