Prema rezultatima istraživanja o javnom mnijenju koje je proveo njemački javni servis ARD DeutschlandTREND, podrška krajnje desnoj stranci Alternativa za Njemačku (AfD) trenutno iznosi 15%, što predstavlja porast od oko 5% u odnosu na isto razdoblje prije godinu dana. Može li se ovaj opasan trend preokrenuti?

Uspon stranke AfD koji traje od prošlog ljeta izravna je posljedica velikog porasta broja izbjeglica – 2015. ih je bilo blizu mlijun – koje su ušle u Njemačku. Naposljetku, ta je stranka svoju platformu utemeljila na protivljenju prihvatu izbjeglica, što također uključuje antagonizam prema Europskoj uniji i vrlo konzervativan društveni program, čemu je dodana otvoreno sektaška vjerska komponenta na stranačkoj konvenciji 3. svibnja u Stuttgartu. Ipak, njemački širi politički centar i dalje se drži.

Stranka desnog centra Kršćanski demokrati i njihovi saveznici još uvijek uživaju podršku oko 33% elektorata; stranka lijevog centra Socijaldemokrati ima 20% podrške; Zelena stranka ima otprilike 13% podrške. Čak su se i Slobodni demokrati izvukli nakon teškog razdoblja i trenutno njihova podrška iznosi 6%. Ukratko, umjerene političke sile uživaju podršku koja premašuje 70% Nijemaca – za razliku od, recimo, Austrije, u kojoj je krajnja desnica uspjela dobiti 36% u prvom krugu predsjedničkih izbora. Čak i njemačka Lijeva stranka koja ima 8% podrške i nije tradicionalno definirana kao umjerena, ima umjerenije "istočno" krilo i radikalnije "zapadno" krilo. 

Dugi gospodarski uspjeh
Trajna snaga njemačkog političkog centra vjerojatno odražava izvanredan gospodarski uspjeh te zemlje, koji traje već više od jednog desetljeća, čak i dok je veći dio ostatka Europe bio suočen s ozbiljnim izazovima. Takav ishod djelomično je posljedica eura, koji je pogodovao njemačkom izvozu i rastu daleko više nego što to uviđa većina njemačkih građana. Da je Njemačka još uvijek zadržala – ili da se je vratila na – njemačku marku, zapošljavanje i rast bili bi ometeni znatno jačom valutom, na temelju ponderiranog indeksa u trgovini, kao posljedica globalne gospodarske krize.

Što je još bitnije, Njemačka uživa dobrobiti izvanredne kulture konsenzusa koju je razvila tijekom razdoblja nakon Drugog svjetskog rata, u kojem su socijalni partneri i političke stranke pokazali izvanrednu sposobnost za postizanje kompromisa. Prilično široka teritorijalna distribucija gospodarske aktivnosti, zajedno sa snažnim lokalnim samoupravama i organizacijama civilnog društva, dodatno je doprinijela općenitom osjećaju zadovoljstva – osjećaju koji nije prisutan u većini dijelova svijeta u današnje vrijeme. Međutim, u ovom trenutku, dok izbjeglička kriza potpiruje populizam i političku polarizaciju, čini se da su ugroženi temelji njemačkog uspjeha.

Doista, budućnost Njemačke mogla bi se odigrati na dva načina. Svijet će imati veliki utjecaj na to koji će scenarij prevladati. Prvi scenarij je mračan: Njemačka neće uspjeti sa socijalnom i gospodarskom integracijom izbjeglica, političko nezadovoljstvo doživljava nagli uspon, a pridošlice postaju sve nezadovoljnije svojim neugodnim položajem. Svaki korak koji poduzmu kako bi se riješili te frustracije ohrabruje populiste desnog krila i može dovesti do obostranog nasilja. 

Isti zakon za sve
Kad bi u najgorem slučaju došlo do terorističkog napada – osobito takvog koji bi se na neki način mogao povezati s izbjeglicama – nacionalističko-populistička reakcija bila bi snažna, što bi potencijalno oslabilo i sami ustroj njemačkog društva. Antimuslimanski elementi te reakcije postali bi poticaj vjerskim ekstremistima na Bliskom istoku, jer bi se doimalo da potvrđuju njihovu priču o neizbježnom vjerskom i civilizacijskom sukobu. Drugi scenarij pretvara izazov zaštite izbjeglica u još jedan uspjeh. Integracija izbjeglica odvija se razumnom brzinom i Njemačka se vraća na put umjerene politike, društvene solidarnosti i gospodarskog rasta.

Dugoročno gledano, izbjeglice bi zapravo mogle dati snažan doprinos prosperitetu Njemačke. Unatoč usponu stranke AfD, postoje brojni razlozi za daljnji optimizam. Krajem prošle godine, tisuće Nijemaca okupile su se na željezničkim kolodvorima i na ulicama kako bi dočekali i iskazali dobrodošlicu prvim skupinama izbjeglica dok su stizale. Diljem većeg dijela zemlje, lokalne zajednice mobilizirane su radi pružanja smještaja, jezične poduke i socijalnog usmjeravanja izbjeglicama koje nikad do tada nisu iskusile nešto poput imućnog demokratskog društva. Deseci tisuća učenika tinejdžera imaju zadatak pružanja pomoći svojim kolegama izbjeglicama u razredu koje ne govore njemački i od kojih su brojni stigli u tu zemlju bez svojih roditelja.

Hoće li se taj pristup održati i dovesti do uspješne integracije ovisit će o Nijemcima i o izbjeglicama. Izbjeglice će morati prihvati njemačke zakone, čak i ako u nekim slučajevima oni za njih nemaju smisla. Kako pridošlice tako i njemački građani morat će održavati ravnotežu između poštovanja prema raznolikosti u životnom stilu sa shvaćanjem da se u sekularnoj demokraciji isti zakon primjenjuje na svakoga.  Ti zakoni moraju štititi privatni vjerski i kulturni prostor za svakoga i ne smiju dozvoliti da se taj prostor koristi kao isprika za povredu temeljnih ljudskih i demokratskih prava svakog pojedinca. 

Prilika za veća ulaganja
Velika postojeća zajednica bivših imigranata mogla bi biti od pomoći u artikuliranju i provedbi te delikatne ravnoteže. Uspješna integracija izbjeglica također će ovisiti o gospodarskom rastu. Doista, to se smatra još jednim argumentom da Njemačka iskoristi svoj fiskalni prostor za povećanje ulaganja i provedbu politika usmjerenih na poticanje rasta. Dok bi demografski priljev mogao dugoročno postati velikom neto dobiti za Njemačku, kratkoročno on predstavlja opterećenje.

Stoga postoji potreba za dijeljenje tereta s europskim zemljama, kao i nastojanja da se postigne zamjetno usporavanje protoka izbjeglica, dok se istovremeno podupiru ljudska prava onih koji bježe od smrti. Ako Njemačka uspije integrirati izbjeglice, poslat će snažnu poruku nihilistima i ekstremistima diljem svijeta. Ona bi tada pokazala da se u snažnom gospodarstvu, aktivnom civilnom društvu i vladavini sekularnog prava, mogu prevladati vjerske razlike, kulturne tenzije i izazovi tržišta rada. To je poruka koja je svijetu potrebna u ovom trenutku više nego ikada.

© Project Syndicate, 2016.