Bez povećanja školarina nema kvalitetnog studiranja! Mantra je to kojom dekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Darko Tipurić pravda odluku o povećanju školarina za 1000 kuna. Pod kvalitetnim obrazovanjem valjda ne misli na profesore s kaznenim prijavama zbog prodaje ispita, a taj se epitet ne može odnositi ni na nedovoljan broj nastavničkoga kadra.
Kvalitetom sigurno ne smatra ni prepučene dvorane bez klime ni studentsku praksu do koje je posredstvom fakulteta gotovo nemoguće doći. Ne Tipurić kad govori o kvaliteti studija govori o održivosti jer Ekonomija ne povećava školarine kako bi se ti problemi riješili, nego kako se ne bi produbili. Ako se školarina ne poveća, studenti će biti krivi što im profesori umjesto na fakultetu vrijeme provode na policiji, a što oni sami ostaju bez zraka u prepunim dvoranama, što u toaletima nema sapuna, a katkad ni papira. Obrazovanje nije za siromašne kako je pokazala akcija Indeks, a Tipurić tu tvrdnju samo provodi u praksu. Pritom poručuje da je situacija s hrvatskim visokim obrazovanje loša, ali da može biti još i gora. A što sveučilište misli o povećanju školarina, pokazala je mlaka reakcija rektora Alekse Bjeliša. On će, najavio je, tek saslušati argumente onih fakulteta koji su najavili povećanje cijena. Osim Ekonomije, to su još i Hrvatski studiji, Stomatologija, Tekstilno-tehnološki i Fakultet političkih znanosti. No nikoga sporne najave o poskupljenju za sada ne brinu. Ni studente, ni studentske organizacije, ni sindikate ni resorno ministarstvo. Na činjenicu da će se u samoprozvanoj “zemlji znanja”, u kojoj je svega sedam posto akademski obrazovanih stanovnika, za studij izdvajati između jedne i dvije prosječne mjesečne neto plaće nitko ne reagira. Ne reagira ni Ekonomsko vijeće, čiji je Tipurić član. I dok se njegove ekpertize traže i dobro plaćaju, teško je običnom studentu Ekonomije objasniti kako taj isti čovjek, k tome dekan fakulteta nije u stanju riješiti katastrofalne uvjete studiranja. Možda bi pomoglo uvođenje potpuno transparentnog poslovanja i racionalizacija troškova. Kad bi se pritom racionalno trošili i prihodi fakulteta, koji su, nije tajna, među najvećima u državi, možda bi se moglo izbjeći poskupljenje. No to ne možemo očekivati. Kao što ne možemo očekivati da će navedeni fakulteti novac od povećanih školarina potrošiti na modernizaciju nastavnog programa, na zapošljavanje većeg broja profesora ili na personalizirani odnos sa studentima. Ukratko, na sve ono što bi bolonjski proces trebao biti i što je zapravo faktor definiranja kvalitete.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Vlastiti prihodi ekonomskog fakulteta u 2008 godinu su bili veći od 100 miliona kuna. Nema te nastave i tih troškova koji to mogu progutati. Poznata je činjenica da nekoliko profesora pod okriljem fakulteta, sasvim legalno ubire preko 100.000 eura godišnje na ime predavanja i vanjskih projekata. U godišnjaku fakutleta, se uz svaki projekat kji financira ministarstvo znanosti ponosno navodi i nositelj projekta. Kod liste vanjskih projekata koje financiraju razna poduzeća, političke stranke i slično, a koji su uglavnom paravan na ubiranje love nema nositelja tih projekata jer bi se vidjelo tko koliko dobiva. Inače, za vanjski projekt, fakultet ubire 15% a ostalo je na dobru volju nositelja projekta. Zatim je tu cijela industrija poslijediplomskih ispita, čija je kvaliteta katastrofalna. Gleda se samo da se napumpaju kvote, preavači uzimaju bruto 120 eura po satu, a pripremaju se kao za prezentaciju Zepter posuđa. Ja osobno probao. Ministarstvo znanosti bi trebalo provesti oziljnu evaluaciju programa na ekonomskom fakultetu jer je ovo što se danas predaje poražavajuće.
Nadalje, na težim ispitima poput matematike i statistike, ruši se ogroman broj ljudi, koji zatim upisuju takozvanu ljetnu školu, gdje po ispitu plaćaju oko 2000 kn. Pogodite koja je prolaznost na ljetnoj školi? Uglavnom, ekonomija je postala veliki biznis nekolicine profesora koji tamo predaju, a ti isti ljudi u međunarodnoj ekonomiji nemaju zapažen značaj. Koji bi profesor s ekonomskog fakulteta mogao predavati na ozbiljnom zapadnom sveučilištu? Nema ga.
I sad za ovakvo sivilo g. Tipurić traži još više novaca. Rezultati akcije indeks koji se odnose na ekonomski fakultet su samo vrh ledene sante. Najtužnije je to da je sve legalno. Na ekonomiji samo budala može uzimati po 200 eura za ispit, kad daleko veći novac može u kompi s garniturom prikupiti kroz razne vidove nastave.
članak je malo preoštro napisan u vezi korupcije i toga….problem efzga je preveliki broj studenata kao broj jedan, a kao broj dva je manjakkvalitete predavača, tj. profesora koji je užasan. Postoji određeni broj profesora koji je zaista kvalitetan kadar, no čak i tada masa na efzg je toliko nezainteresirana za to o čemu se priča ne može doprijeti do onih koji žele nešto pametno čuti….ja bi im digao na 10000 kuna, pa bi onda možda počeli razmišljati da to što su platili možda im bi bilo bolje da to i iskoristi, no u tome slučaju krug se ponovno okreće jer se zna da za zaposlenje u velikome broju slučaja nisu potrebne ocjene ili znanje nego poznanstvo. Hrvatska nikada neće biti društvo znanja, ne zbog manjka sredstava nego upravo zbog nas samih i naše učmalosti, bilo onih sa perfirefije, ili onih iz samoga centra sa trga Bana.
ako je fakultet javna ustanova, i budžet bi mu trebao biti javan – tek kad bismo znali na što idu novci, mogli bismo reći treba li poskupljivati ili ne.
no to je opet jako sitan problem u odnosu na istu situaciju s ministarstvima i državnim budžetom. neće se takvi problemi riješiti ako se ne rješavaju “od glave”.
Uključite se u raspravu