Nesposobnost tužitelja plaćaju porezni obveznici

Kutle bi mogao tražiti od države i odštetu za vrijeme provedeno u pritvorima

Nakon što je u siječnju 2000. godine uhićen, Miroslav Kutle je dobar dio života do današnjih dana proveo što u pritvoru što u sudnicama. I to sve na račun poreznih obveznika, budući da niti u jednom od brojnih sudskih postupaka koje je protiv Kutle pokrenulo državno odvjetništvo, do danas nije donesena pravomoćna presuda, osim nekoliko oslobađajućih. Osim što su hrvatski građani plaćali posrnulom tajkunu stan i hranu, podmirivali su iz svojih poreznih izdataka i troškove njegove obrane, plaće sudaca, naknade sudskim vještacima, a na kraju, iako ne i manje važno, plaće državnih odvjetnika čije je posao sve ove godine bio da na sudu dokažu krivnju osobi protiv koje su pokrenuli desetak postupaka. Uz sve to Kutle bi mogao, a njegova obrana to i najavljuje, tražiti od države i odštetu za vrijeme provedeno po pritvorima.

Euforični tužitelji
Zašto je tako možda najbolje pokazuje obrazloženje koje je Vrhovni sud naveo u odluci kojom odbija žalbu tužiteljstva na raniju oslobađajuću presudu Kutli i ostalima u slučaju malverzacija u Dioni i bjelovarskom Univerzalu. Vrhovni sud je izričito naveo kako je slučaj pao zbog neprecizno, odnosno loše sastavljene optužnice. “Sud se mora držati optužnice i nije na njemu da istražuje zašto je optužnica tako sastavljena”, navodi se u odluci. Priča je, dakle, od početka krenula krivo. Nakon što je Kutle prvi put uhićen, što se poklopilo s odlaskom tadašnjeg HDZ-a sa vlasti, u javnosti je nastala svojevrsna euforija, koja je ovog poduzetnika označila glavnim zlom i paradigmom hrvatske privatizacijske pljačke. Tih je godina i jedna danas aktualna sindikalna čelnica rekla kako Kutlu zbog onoga što je učinio trebalo objesiti na Trgu Bana Jelačića. S druge strane, Kutle, kojeg je već ranije i HDZ izbacio iz članstva, u svojoj obrani navodi kako se protiv njega vodi politički proces i hajka iz različitih političkih centara moći. Zaista, povelik je popis tvrtki koje su bankrotirale zbog Kutlinih poslovnih poteza i izvlačenja novca iz tvrtki: Diona, Dalma, Univerzal, Jadrantekstil, Koteks, Tisak, KIM, OTP Karlovac, Mirna Rovinj… Jedino je Slobodna Dalmacija izmakla stečaju jer je država preuzela njezine dugove, ali i dan danas ta izdavačka kuća posluje sa poteškoćama. Pitanje koje se postavlja je može li se Kutli dokazati da je sve te tvrtke, a i njihove radnike upropastio s namjerom ili je njegova odgovornost samo politička. Državni odvjetnici koji su 2000. počeli pokretati istrage i kaznene postupke i sami su, očito je, potpali pod utjecaj euforije koja je Kutlu unaprijed smještala na dugogodišnju robiju. Ambiciozni, a mladi i neiskusni ljudi zagrizli su tada preveliki zalogaj, a Kutle, okružen elitom hrvatskog odvjetništva polako je počeo odnositi pobjede u sudnicama. Tužiteljska strana je u slučaju Tisak jedva uspjela naći sudsku vještakinju za knjigovodstvo jer se doslovno nitko nije htio prihvatiti takve “avanture”, odnosno postupka u kojem će se naći na udaru iskusnih odvjetničkih vukova, a bogme i velike moći dijela političkog podzemlja koje je iza Kutle još uvijek stajalo. O političkom zaleđu Miroslava Kutle svjedoči i njegova prva velika pobjeda na sudu.

Državni interes
Riječ je, naime, o odbijanju pokretanja istrage za privatizaciju Slobodne Dalamcije. U odluci Vrhovnog suda koji je potvrdio odluku splitskog istražnog suca eksplicitno se tvrdi da je prodaja Slobodne Dalmacije Miroslavu Kutli zapravo bila zaštita državnih interesa. U Rješenju Vrhovnog suda piše da je “u pogledu osumnjičenog Ivića Pašalića osumnjičeni Frane Mitrović iskazao kako mu je ovaj rekao da bi dionice Slobodne Dalmacije trebalo prodati Miroslavu Kutli, a ne Kapetanoviću i Vekiću, jer da iza njih možda stoji iredenta, pa da to nije u državnom interesu, bez obzira što je s njima također prije razgovarano o prodaji istih dionica za čiju kupnju su bili zainteresirani” Iskusni pravnici od početka su vidjeli u kojem smjeru vodi Kutlin progon. Po njihovom mišljenju Kutlu se moglo (i moralo) kvalitetnije kazneno goniti i dovesti bar dio slučajeva do pravomoćnih odluka. Trebalo je od početka uz iskusne pravnike angažirati najbolje financijske i knjigovodstvene stručnjake i to strane, a to naravno znači da je za to trebalo osigurati i znatna materijalna sredstva. To nažalost nije učinjeno. Da jest, možda bi porezni obveznici na kraju krajeva platili puno manju cijenu.

Komentari (1)
  • tattybogle
    tattybogle 15:46 12.8.2008.

    sramotno je to da se takovi šupci izvlače bez dugogodišnje robije
    ali neka, stići će ga njegova kazna, prije ili kasnije

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!